Na konferenciji za medije održanoj 9.4. u Rijeci govorili su ispred Radničke fronte Katarina Peović, kandidatkinja za gradonačelnicu Rijeke i ekonomist Hrvoje Štefan, kandidat RF-a za vijećnika gradskog vijeća. Govorili su o demokratizaciji odlučivanja u Gradu Rijeci o izgradnji infrastrukturnih objekata, te gradskim politikama. Konferenciju za medije su sazvali ispred legendarnog no desetljećima potpuno devastiranog bazena na Školjiću, kako bi problematizirali način na koji se u Gradu Rijeci odlučuje o izgradnji komunalne i sportske infrastrukture odnosno kako bi ukazali na potrebu demokratizacije odlučivanja u takvim projektima i mogućnostima koje postoje ali nisu nikada korištene.
Katarina Peović je istaknula kako je prema Radničkoj fronti primarna svrha izgradnje sportske infrastrukture osiguranje uvjeta da se što veći broj Riječana i Riječanki, svih dobnih kategorija, može baviti rekreativnim i amaterskim sportom, posebno plivanjem zbog njegove poznate korisnosti za zdravlje. „Nažalost, ulaganje u sportsku infrastrukturu u Gradu Rijeci očigledno nije bilo vođeno tom svrhom kao prioritetnom već su uložena ogromna sredstva poreznih obveznika u izgradnju nekoliko reprezentativnih objekata (bazenski kompleksi Kantrida, dvorana na Zametu), gdje se za te iznose moglo obnoviti postojeće sportske objekte, pa i bazen na Školjiću, i izgraditi više manjih u različitim dijelovima grada i time sportsku infrastrukturu učiniti pristupačnijom puno većem broju Riječana i Riječanki. Bazeni na Kantridi i dvorana Zamet primjer su projekata čija je cijena značajno narasla aneksima ugovora.
Peović dodaje da se nameće pitanje da li se za iznos koji je uložen u novi bazenski kompleks Kantrida, a riječ je o preko 400 milijuna kuna, moglo obnoviti stari bazen na Kantridi, obnoviti bazen na Školjiću za stanovnike centra i istočnog dijela grada (što se spominjalo tamo 2005. godine, za iznos od cca 50 milijuna kuna) i napraviti još koji manji 25 metarski bazen, što bi bazene i opciju amaterskog i rekreativnog plivanja učinila pristupačnijom puno većem broju stanovnika Rijeke. Smisao je da o takvim alternativnim opcijama ulaganja u sportsku infrastrukturu – u ovom slučaju u bazene - Riječani i Riječanke nikada nisu imali prilike odlučivati jer im aktualna vlast takvu opciju nije ponudila.
Peović je istaknula da će se RF u gradskom vijeću zalagati da se u odlučivanje o izgradnji komunalne infrastrukture neposredno uključi stanovnike Rijeke. Takvu mogućnost, nažalost do sada neiskorištenu, daje i postojeći Zakon o referendumu i sam Statut grada Rijeke koji jasno propisuje mogućnost da gradonačelnik i gradsko vijeće iniciraju pokretanje lokalnog referenduma – koji može biti obvezatnog ili savjetodavnog karaktera. Prije samog referenduma gradska uprava imala bi zadatak svima predstaviti i javno raspraviti alternativne scenarije ulaganja u infrastrukturu – s precizno pojašnjenim stavkama i stručno utemeljenim projekcijama – od cijene ulaganja, načina financiranja, cijene održavanja, kapaciteta itd.
Hrvoje Štefan je upozorio kako je ironija da se u bivšem sistemu, dakle u 'periodu mraka', puno demokratičnije odlučivalo o izgradnji komunalne infrastrukture nego danas. Tada se to činilo putem referenduma o raspisivanju samodoprinosa i upravo Rijeka je primjer u kojem je realizirano šest uspješnih referenduma, s odazivom građana – upisanih birača između 80 i 94%, gdje se demokratski odlučilo ('za' je glasalo između 64% i 90% izašlih) na referendum izgradnji brojne sportske infrastrukture – pa i bazena na Kantridi i sportske dvorane na Trsatu. „Kada je ljudima omogućeno sudjelovanje u procesima odlučivanja o tome što će se u Rijeci graditi i kako će se financirati tada su se oni masovno i odazivali i koristili mogućnost demokratske participacije pa je politika ulaganja imala široku demokratsku legitimaciju. S druge strane, od kada smo u "demokraciji" odluke o ulaganju u preskupe objekte donosile su političke elite koje je na izborima podržalo tek petnaestak posto registriranih birača“, dodao je Štefan.
Galerija fotografija