Odgovor Vojku Obersnelu - kakve veze ima zvijezda sa socijalnom jednakošću, solidarnošću, pravednošću?

Odgovor Vojku Obersnelu - kakve veze ima zvijezda sa socijalnom jednakošću, solidarnošću, pravednošću?

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u svojem odgovoru na nastup gradonačelničkih kandidata u emisiji Otvoreno, dotaknuo se i onoga što sam ja rekla te sasuo niz seksističkih, arogantnih i prizemnih uvreda – uz tek jednu, simptomatičnu afirmaciju. Puno je toga Obersnel komentirao od mojeg izgleda („lady in red”), do toga tko me podržava i kojim se vrijednostima okružujem („obezvrijeđenim vrijednostima”), pa do njegovog standardnog lokalšovinizma „novopečena Riječanka” (radim u Rijeci već 15 godina).

Nema smisla na sve odgovarati, ali moram odgovoriti na apsurdnu laž da ja nisam branila umjetnika Nemanju Cvijanovića, svojeg dogradonačelničkog kandidata i njegov umjetnički rad – zvijezdu na riječkom neboderu kada su ga filo-ustaše napadali početkom 2020. godine. Tada je Rijekom promarširala filo-ustaška skupina i pjevala „Zovi samo zovi”, istaknula ustašku šahovnicu s prvim bijelim poljem, znak HOS-a koji su sami branitelji povezivali s Antom Pavelićem i Nezavisnom državom Hrvatskom, pozdrav "Za dom spremni", te poručila da je „zvijezda najveće zlo u Hrvatskoj”, nakon čega su uslijedile i ozbiljne prijetnje Nemanji Cvijanoviću.

Pretraživanjem putem bilo koje internetske tražilice može se doći do tekstova u kojima sam Nemanju Cvijanovića branila, jasno je da smo mi u kampanji zajedno rame uz rame, Nemanja Cvijanović je iz Nove ljevice prešao u Radničku frontu, te je poznato i to da smo i Nemanja i ja na meti filo-ustaša, te da se njihove prijetnje pretaču od Hrvatskog sabora do gradskih ulica i napada na društvenim mrežama. Obersnel zvuči kao da je svetiji od pape, no cijenim da je bio gradonačelnik koji je zvijezdu odlučio staviti na riječki neboder. To je u Hrvatskoj iznimka. Ipak, svatko se češe gdje ga svrbi – pa je upravo za SDP zvijezda „nakit” i politički „rekvizit” na folklornom ruhu građanskog antifašizma, očišćenog svakog progresivnog smisla, a koje uistinu ponavlja ono najgore iz socijalističkog doba – kult ličnosti i nekritično idolopoklonstvo, gazeći ono što je radnicima, obespravljenima, društvu u cjelini iz ideje socijalizma korisno, a to su jednakost, solidarnost, pravednost, prevladavanje klasnih razlika, obrana javnog dobra, borba protiv elita i interesnih skupina. Ti su ideali povezani itekako sa zadovoljavanjem temeljnih potreba ljudi u gradu.

Obersnel me također neinformirano i pogrešno „demantirao” u tezi koju sam iznijela da će ljudi u Rijeci ako ih pitate na prvo mjesto staviti autobusni kolodvor - niz internetskih anketa ukazuje upravo na to (u grupi „Volim grad koji teče” je autobusni kolodvor na prvom mjestu od 15 ponuđenih opcija, na stranici „Lokalpatrioti Rijeka” 2015. godine je bio na drugom mjestu od tridesetak, a na uzorku od 1000 ljudi). No problem je dublji, iako je autobusni kolodvor visoko na listi prioriteta Riječana i Riječanki projekt Zapadna Žabica vodio se potpuno u pogrešnom smjeru pa je udio autobusnog kolodvora u projektu sveden na tek petinu ukupne površine. Rijeci ne treba još jedan shopping centar.

Zato sam govorila i o „megalomanskim projektima”, pri čemu nisam ciljala kako to Obersnel sugerira, na njihovu veličinu. Kaže Obersnel - „kada se okružiš obezvrijeđenim vrijednostima, sve stvarne vrijednosti izgledaju megalomanske”. Spomenula sam i Bazene Kantrida koji su u konačnici koštali skoro duplo više nego je najavljeno i druge sportske objekte izgrađene u svrhu neuspješnih kandidatura za Mediteranske igre. Podizanje cijene inicijalnih projekata aneksima ugovora je loša praksa koja je poznata i koju je primjenjivao i Milan Bandić u Zagrebu.

Obersnel me optužio i da „prodajem maglu” jer je distribucija plina tržišna djelatnost, pa se to ne može mijenjati s gradonačelničke razine. Pretpostavljam da se ovdje Obersnel referira na to da je Radnička fronta zajedno s inicijativom Protiv skupog Energa 2015. godine organizirala neke od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti Rijeke nakon kojih je snižena cijena grijanja za 30%. Osnovna je zadaća gradonačelnika ili gradonačelnice da stane iza Riječana i Riječanki nakon što je cijena grijanja narasla i do 50% (neki su ljudi pilili čak radijatore zbog troškova grijanja). To su napravile RF i inicijativa PSE, a i dalje ćemo se nastaviti boriti da se snizi i preskupi fiksni dio naknade.

U konačnici Obersnel me optužuje i zato jer me podržava Josip Kukuljan, jedan od najaktivnijih vijećnika u aktualnom sazivu gradskog vijeća, vjerojatno zato jer je vjernik konzervativnih svjetonazora, što je Obersnelu nespojivo s lijevim svjetonazorom. Josip Kukuljan je radnik i skladištar, ujedno i predvodnik inicijative Protiv skupog Energa, koji je Obersnela na sjednicama prozivao i govorio o skupom Energu, jednokratnoj naknadi za groblja nakon isteka roka od 30 godina koju plaćaju jedino Riječani, o ujaku pročelnice Miličević koji je dobio posao s Gradom, tražio je od Obersnela informaciju tko mu plaća najam jahte.

Obersnel kaže da mu je to sve velika „zavrzlama” kada ja govorim o zvijezdi ali i o preskupom grijanju. No borba za bolji osobni i komunalni standard itekako je povezana s idejama jednakosti, solidarnosti, pravednosti. Politike SDP-a su ekonomski i socijalno devastirale radnu većinu. To i jesu razlozi zbog kojih ih je radnička klasa napustila.

No da mi svoj antifašizam i borbu za radnike živimo, a ne koristimo kao ukras i dekor, dokazuje upravo sam Vojko Obersnel koji u svojem odgovoru na nastup gradonačelničkih kandidata u emisiji Otvoreno, razračunavajući se na kraju teksta s Marinom Miletićem ipak pošteno priznaje: „Katarina Peović je sve već vrlo jasno rekla” što Miletića „ide”, a vezano uz „toleranciju i netoleranciju”. Istina, antifašisti bi trebali takve stvari jasno govoriti – upućivati na to da nema tolerancije prema netolerantnima, da fašizam ne može biti izjednačen s antifašizmom. No na žalost, Obersnelov „pristojan” kandidat Marko Filipović nema potrebe o tome govoriti, a drugi Obersnelov dogradonačelnik Nikola Ivaniš – još i gore – moje stavove i suprotstavljanje klero-fašizmu poistovjećuje s tim klero-fašizmom – za njega je to ista stvar samo drugog predznaka.

Žao mi je što je na kraju Obersnel uvrijedio i sve umjetnike koji su pristali da na jumbo plakatima Radničke fronte budu njihova djela rekavši da „neki umjetnici imaju želudac da pristanu i na najniži level eksploatacije svojih umjetničkih djela”. Obersnelov kandidat Marko Filipović slika se ispred Šećerane, Dječje kuće, Programa EPK i koristi se posredno javnim programima za svoju kampanju. S druge strane RF i ja smo se odlučili ne za promociju lica već umjetničkih projekata koji promoviraju ideje socijalne pravednosti i radničke borbe.

vojko-obersnel.com