Za portal teklic.hr postavili su mi pitanje "Kako spriječiti odlazak mladih iz Rijeke?", ovo je moj odgovor.
Odlazak mladih ljudi je veliki problem kojeg svi prepoznaju no u javnom prostoru postoji nerazumijevanje oko toga što to zapravo znači i kako to možemo ispraviti. Mladi ne iseljavaju zbog želje za stjecanjem novih iskustava već zbog siromaštva, nedostatnog broja dobro plaćenih i sigurnih radnih mjesta, posljedično – nedostatnih materijalnih uvjeta samostalni život, za koji je preduvjet najam vlastitog stana.
Problem postoji na nacionalnoj razini – na prvom smo mjestu u EU prema ugovorima do 3 mjeseca, dok je više od 50% mladih na takvim ugovorima (EU prosjek tek 32%). Također mladi su populacija s visokim udjelom među radnicima koji primaju minimalnu plaću – a udio onih koji primaju minimalnu plaću se posljednjih desetljeća rapidno povećao i to najviše među mladima i visokoobrazovanima.
Takva negativna statistika rezultat je osiromašenja i deindustrijalizacije, a koji su osobito pogodili Rijeku. U Rijeci je standard danas samo malo viši od prosjeka (po BDP-u po glavi stanovnika) Hrvatske, a prosjek je loš – dok je Rijeka nekad bila drugi grad u Jugoslaviji, sinonim za industrijski procvat. U posljednjih 20 godina Rijeka je izgubila oko 40.000 stanovnika i oko 30.000 radnih mjesta. Danas su najveći poslodavci u Rijeci javna i državna uprava i veliki shopping centri. Pratimo degradirajući pomak od industrije i prometa kao izvoznih sektora koji proizvode kompleksne proizvode ili prisvajaju značajnu dodanu vrijednost, prema centralnom mjestu trgovine i raznih uslužnih djelatnosti. Posljednjeg desetljeća Rijeka je izgubila 11.000 ljudi, među njima puno je mladih koji u Rijeci ne nalaze posao, ali niti stan.
Dva su osnovna preduvjeta rješavanja problema – prvi je osnaživanje riječke privrede bez čega nije moguće osigurati bolji standard za sve i zadržati mlade. Za razvojnu transformaciju Rijeke važna je promjena na društvenoj razini i državna politika koja će pomoći transformaciji i razvoju naslijeđene riječke proizvodne baze, koja će iskoristiti raspoloživa ili ciljano razvijana znanja i prirodne ili demografske prednosti Rijeke poput geografske lokacije i obrazovanog stanovništva.
Drugi preduvjet je promjena gradske politike u suradnji s nacionalnom gdje se mora naći model rješavanja stambenog pitanja. Na nacionalnoj razini postoji problem – više od 80% onih mlađih od 30 godina žive s roditeljima, pa smo prema toj statistici na samom vrhu nepopularne ljestvice u EU.
Vladina mjera subvencioniranja stambenih kredita samo je produbila problem na nacionalnoj razini – istraživanja su pokazala da su APN-ovi krediti utjecali na rast cijena nekretnina u Hrvatskoj i to do nekoliko puta više od prosječnog iznosa subvencije. Cijene su se dizale pogotovu u područjima i regijama s aktivnim tržištem nekretnina.
Potaknut ćemo za izgradnju stanova uz pomoć lokalne zajednice dodjelom građevinskog zemljišta i financiranjem dijela izgradnje komunalne infrastrukture. Stanovi bi tako ostali u vlasništvu grada, dok bi najam bio prihvatljiv za sve socijalne skupine, čime bi se postiglo i snižavanje cijena privatnog najma, kao i divljanje nekretninskog tržišta. Izgradnja javnih stanova za pristupačan najam, uz zelenu obnovu riječke privrede, pružila bi priliku mladima da ostanu u Rijeci.
Naša je ideja pored obuhvatnog plana zelene reindustrijalizacije, pokretanje kvalitetne planske društvene stanogradnje po socijalnom kriteriju koja bi nižim i realnim cijenama gradnje dugoročno zaštitila tržište od divljanja cijena, te zaštitile mlade obitelji od toga da vlastitu nekretninu kupuju uz doživotno zaduživanje kod stranih banaka. Uz to potrebno je i dugoročno planiranje i ulaganje u prateću infrastrukturu u svim novoizgrađenim naseljima – u prvom redu u vrtiće, škole, domove zdravlja, bolnice, ali i parkove i zelene površine, tržnice, sportske i kulturne objekte, uređenje prometne infrastrukture i besplatnog javnog gradskog prijevoza. Osim toga potrebno je odmah ukinuti porez na kupnju prve nekretnine (3%), kao što je HDZ obećao u predizbornoj kampanji, dok se stopa poreza mora povisiti onima koji kupuju brojne nekretnine, iznajmljivačima i mešetarima – te za drugu, treću i svaku iduću nekretninu.