Lokalni izbori 2021. - Pula i IŽ

Što misli Goran Matić o mladima, njihovim problemima i kako ih riješiti?

  • 14. 05. 2021.
  • Piše: Goran Matić

Kandidat za gradonačelnika Pule, Goran Matić odgovarao je na pitanja Udruge ZUM što misli o mladima, njihovim problemima i kako ih riješiti? 

Što mislite da je gorući problem mladih u Istri te kojim bi brzim potezom pomogli u njegovom rješavanju?

Gorući problem mladih u Istri jest potpuni nestanak stabilnih, sigurnih i dostojanstvenih radnih mjesta, a mladih u gradskim sredinama još i nemogućnost nalaženja svojeg krova nad glavom na ovom podivljalom “slobodnom” tržištu nekretnina. Mi ne želimo biti demagozi, prodavači magle i snova, zato mislim da je važno reći - nije nimalo realno da postoji jedan “brzi potez” kojim bi se riješile sve posljedice 30-ogodišnjih razornih politika pretvorbe i privatizacije, deindustrijalizacije, pogodovanja turističkom i nekretninskom kapitalu.

No tim više je svima očita nužnost radikalnog zaokreta razmišljanja o ekonomiji i društvu, na svim razinama donošenja odluka. I to je, u grubo, ono što RF (nažalost jedini) obećaje: u središte svake buduće odluke vratit ćemo radnu većinu društva, “običnog čovjeka” i lokalnu zajednicu, umjesto “svetih krava” kapitalističke “demokracije”: profita, tržišta, investitora, spekulanata i naravno - takuina političara.
Prostor mi ne omogućava ulaziti u detalje naših programskih mjera, za to bih čitateljstvo svakako pozvao da pročita programe RF-a dostupne na radnickafronta.hr  

Kako ocjenjujete dosadašnji rad Savjeta mladih i što očekujete od njega u narednom mandatu?

Moram priznati da nisam previše upoznat s radom Savjeta mladih, što dijelom isto podosta govori. Ne sjećam se da su se ozbiljnije oglasili oko ijednog od ovih ozbiljnih, egzistencijalnih pitanja mladih, koje smo i vi i mi tako precizno locirali: stanovanje i sigurno radno mjesto. Umjesto toga Savjet mladih organizira “inspirativne treninge” s onim rijetkim uspješnim malim poduzetnicima, koji u suštini mlade “uče” da ako žele uspjeti samo “moraju misliti pozitivno i biti vrijedni”. Nažalost, to je bajka. Nasreću, u nju sve manje mladih ljudi vjeruje.

Općenito se stječe dojam da Savjet mladih služi gotovo isključivo za edukaciju ambicioznih mladih stranačkih i/ili menadžerskih kadrova. Dužna čast iznimkama kojih je bilo u svim sastavima, no bojim se da njihova borba neće davati trajne i vidljive rezultate, barem dok se ne promijeni - usudio bih se reći - perverzan nedemokratski način izbora u Savjet mladih. Mnogi niti ne znaju da za Savjet mladih u biti glasaju “stari”, stranački vijećnici u Gradskom vijeću! I to još tajnim(!) glasanjem. To je krajnje nedemokratski proces, svoje bi “zastupnike” trebali birati sami mladi, direktnim izborima u školama, na fakultetima, u mjesnim odborima… To je prva i osnovna stvar koju moramo promijeniti želimo li Savjet mladih kao pravo tijelo zastupanja mladih, a ne poligon za edukaciju novih i uslikavanje starih stranačkih kadrova.

Mladima je vozački ispit sve skuplji svake godine zbog čega si neki ne mogu priuštiti vozačku dozvolu, a kamo li automobil - kako mislite da bi mogli omogućiti mladima veću mobilnost?

Točno tako, ja bih tu još dodao da nemaju svi mladi ni za taksi pri povratku iz izlazaka, pa su često osuđeni da sjedaju u auto s bilo kim tko isti ima, bez obzira na rizike. Mobilnost, posebno mladih, je još jedan izvrsno lociran problem. Srećom, za njega je rješenje jednostavno i očigledno: jačanje sustava javnog gradskog, ali i međugradskog prometa. Radnička fronta se od svog osnutka u Istri, kako na lokalnim izborima 2017. godine, tako i na ovim nadolazećim, jasno i glasno zalaže za pristupačan (po mogućnosti jednom i besplatan), smislen i efikasan javni prijevoz te uvođenje novih, kao i noćnih linija gradskih autobusa koji bi osim šireg centra kvalitetno pokrivao i “prigradska” naselja poput Valmada, Valdebeka, ali i Medulina i Štinjana, itd. 

Cijene nekretnina u Istri su iznad svih očekivanja, a novogradnja u Puli ima svoje izazove - kako mislite potaknuti rješavanje stambenih pitanja mladih i mladih obitelji? Smatrate li da bi trebali revidirati uvjete za sufinanciranje prvih nekretnina?

Iako smo bili svjesni da bi to moglo onako “na prvu” biti nepopularno, Radnička fronta je već više puta, i u Saboru i u medijima, otvoreno kritizirala modele stambene politike temeljene na sufinanciranju troškova kreditnih zaduživanja. Kao prvo, iz te politike je u startu isključena velika većina mladih koja uopće ne može dignuti kredit jer rade na nestalnim, nesigurnim, i slabo plaćenim poslovima. Ako uopće rade. Nadalje, stručna istraživanja potvrđuju kako takve politike stambenu krizu ne rješavaju, nego čak pojačavaju. Istraživanje HNB-a je pokazalo kako sufinanciranje kredita direktno utječe na rast cijena nekretnina, čak u mjeri koja daleko nadmašuje iznose tih subvencija. Tako da te mjere pogoduju isključivo bankarskom, građevinskom i nekretninskom kapitalu. Za mlade i lokalne zajednice one su štetne i kontraproduktivne, čak i kada nisu samo kozmetičke kao u slučaju Grada Pule, kada su kriteriji postavljeni realno i kada se na njih mladi uistinu i javljaju u iole relevantnom broju. Takve (neo)liberalne stambene politike, fokusirane na princip vlasništva, rezultiraju isključivo time da podižemo veće kredite kako bismo platili skuplje stanove.
Umjesto toga, RF se bori za izgradnju snažnog javnog stambenog fonda za dugotrajne i stabilne najmove, po potrebi i doživotne i nasljedne. Meni recimo uopće nije bitno da “imam” svoj stan, bitno mi je da mogu računati da ću imati stabilan krov nad glavom, a ne da se moram seliti svakih par mjeseci iz nečijeg privatnog smještaja i tražiti novog stanodavca koji, po mogućnosti, stan ne izdaje “do 15.6.” i još k tome prima kućne ljubimce (ili danas-sutra djecu) u svoje sveto “privatno vlasništvo”. 

Svjedoci smo kako mladi sve teže dobivaju ugovor na neodređeno, a osobito u javnom sektoru čiji su osnivači gradovi i županija - kako mislite potaknuti zapošljavanje na neodređeno kako bi se mladi mogli osamostaliti?

Iznimno je važno istaći kako ta situacija nije rezultat nekih vanjskih, nepromjenjivih prilika, ili što bi se reklo u narodu: nije bogom dana. Radi se o svjesnom izboru naših vladajućih da provode ideološku dogmu - neoliberalnu politiku “liberalizacije” tržišta rada i “fleksibilizacije” radnih mjesta, a sve s jednim jedinim ciljem - što više “uštjedeti”. Problem je rješiv vrlo jednostavno: kao što oni biraju izbjegavati zapošljavati na neodređeno, RF će birati izbjegavati zapošljavanje na određeno. Što se privatnog sektora tiče, i tu ćemo nastojati promijeniti stvari na sve moguće načine koji nam stoje na raspolaganju. Inzistirat ćemo na pravim i strogim kontrolama radničkih prava, a u svim nabavama, natječajima i pozivima posebno bodovati stupanj poštivanja tih prava od strane poduzetnika. Na slične načine poticat ćemo i osnivanje i poslovanje kooperativa (zadruga) i poduzeća u radničkom suvlasništvu jer se pokazalo kako se - u usporedbi s privatnim poduzećima i korporacijama - radi o organizacijskom obliku puno usmjerenijem na zdravo radno okruženje i otpornijem na krize te hirove kapitala. 

Sveučilište u Puli dobiva sve veći značaj pretvarajući Pulu, između ostalog i u grad za studente. Kako mislite da bi se Grad trebao postaviti prema njegovom razvoju u budućnosti?

Zbog autonomije sveučilišta, Grad se ne može previše uključivati u samu strategiju razvoja Sveučilišta, što je i dobro. Međutim, postoji cijeli niz rješenja kojima Grad može poboljšati kvalitetu življenja i studiranja u Puli. Prvenstveno, to je svakako rješavanje stambene politike. Spomenuo sam već probleme s pronalažnenjem sigurnog krova nad glavom tijekom cijele godine, što pogađa i veliki dio studentske populacije. Tako studenti prolaze dodatni stres u vrijeme kada bi se trebali najviše koncentrirati, za vrijeme ljetnog i jesenskog ispitnog roka jer se moraju iseljavati iz svojih stanova zbog turističke sezone. Takve prakse imaju i svoje dalekosežnijee socijalne posljedice, jer si s jedne strane skuplje stanove koji se izdaju kroz cijelu godinu mogu priuštiti samo oni studenti s roditeljima „dubljeg džepa“, dok s druge strane, zbog toga što ljeti nemaju smještaj, “siromašniji” studenti ne mogu niti iskoristiti pogodnosti primorskog grada, tj. zaraditi džeparac kroz sezonske poslove. Jedino strukturna promjena stambene politike u gradu omogućit će dolazak, ali i ostanak studenata u Puli.

Druga ključna stvar je infrastruktura samoga Sveučilišta. Sveučilište raste, novi programi se otvaraju, međutim ulaganja u popratnu infrastrukturu su mala i fokusiraju se isključivo na znanstveno-istraživački dio, dok se studenti gužvaju u malim i suvremenom školstvu neprilagođenim učionicama. Za vidjeti je kako će se transformirati prostor bivše mornaričke bolnice u sveučilišne svrhe, a na Gradu je svakako da i financijski sudjeluje u obnovi zastarjele zgrade. Nadalje, pitanje Sveučilišne knjižnice mora se staviti hitno na dnevni red. Uz staru i derutnu zgradu u kojoj se nalazi njezino sjedište, građa knjižnice nalazi se na još šest lokacija raštrkanih po čitavome gradu, što onemogućava njezino očuvanje i kvalitetan rad na njoj. Iako je prvenstveno na Sveučilištu da planski razvija svoju infrastrukturu, Grad tu kao partner mora pripomoći na sve načine, bilo davanjem gradskog zemljišta za izgradnju potpuno nove zgrade dostatne za sve potrebe, bilo prenamjenom gradske imovine u svrhu preseljenja.

Za kraj, iako se i tu radi o ingerenciji Sveučilišta i nadležnog Ministarstva, važno je naglasiti da se Radnička fronta zalaže za jednak razvoj svih studijskih smjerova, neovisno o njihovoj tržišnoj isplativosti. Protiv smo daljnje komercijalizacije školstva te vjerujemo da pravo akademsko samoostvarenje svakom studentu može omogućiti samo javno financirano, tj. za krajnjeg korisnika besplatno, visoko školstvo i raznovrsni programi gdje će svaki student moći izabrati studij po svojemu afinitetu.

Kladionice i casina sve se češće izjednačavaju s duhanskom industrijom, koji je vaš stav prema njima - bi li trebali smanjiti njihovo oglašavanje te jeste li spremni povući neke poteze u tom smjeru?

Apsolutno, ovisnost o kocki jedno je od najvećih zala koja razara naša društva,  a predatorskih praksi te industrije nisu pošteđeni ni oni najmlađi. Sve veći broj zajednica to prepoznaje, diljem svijeta se formiraju građanske/kvartovske inicijative koje se bore protiv takvog utjecaja u svojim susjedstvima i zajednicama. Iskreno, nismo još razmišljali o konkretnim potezima na tom planu, ali kao i pri odlučivanju o bilo kojem problemu, svakako ćemo u predlaganje i odlučivanje o rješenjima uključiti sve stanovnike i cijelu zainteresiranu te stručnu javnost, kroz strukturiran i transparentan demokratski proces. 

Kako vidite razvoj Rojca i njegovu budućnost? Kako biste Vi riješili problem neiskorištenih prostora u Rojcu?

O problemu neiskorištenih prostora u Rojcu se govori već godinama, no isto toliko dugo se govori i o rješenju u vidu “revizije ugovora” korisnika, odnosno čekalo se da stari ugovori isteknu i da se krene u izradu i potpisivanje novih, pri čemu bi se vršila selekcija aktivnih i neaktivnih korisnika. Mislim da su ti ugovori već istekli, no da će se s revizijom vjerojatno pričekati da se dovrši tranzicija DC Rojc-a u javnu ustanovu. Svakako treba gledati da formulacije novih ugovora ne dopuste da se situacija s nekorištenim prostorima ponovi te da bi trebali poticati zajedničko korištenje prostorija jer imam osjećaj da je jedan od tinjajućih problema Rojca upravo i to zatvaranje svakog u “svoju” sobu.
Bit će zanimljivo pratiti tijek i posljedice navedenog procesa transformacije u javnu ustanovu, on će svakako otvarati neke nove prilike, ali i skrivati neke zamke i probleme. Ja se nadam da će “ljudi iz Rojca”, kako si mi tamo volimo tepati, nastaviti sa širenjem autonomije mišljenja, djelovanja i upravljanja, no sasvim je realan i suprotan scenarij. Autonomiju ne smijemo izgubiti, moramo je samo širiti, ona je duša napretka Rojca, kao i svake scene. 

Kakav je vaš stav prema Centru za mlade u Puli te što bi očekivali od njega u narednom razdoblju? Koje mjere i poteze biste poduzeli kako bi se osigurao kvalitetan "rad s mladima"?

Moram priznati da sam u zadnje vrijeme slabije upoznat s vašim radom. Što zbog toga što polako ispadam iz ciljane demografije, što zbog korona primirja, a što zbog smanjenenog financiranja i neizbježnog smanjenja vidljivosti. Sjećam se da ste nastojali mlade potaknuti na razmišljanja i rasprave u bitnim i ozbiljnim društvenim temama, a time i o svojoj ulozi i mjestu u društvu. To je vrlo bitan društveni rad koji zaslužuje punu potporu Grada i Županije, ali bez njihovog uplitanja u upravljanje, a kamoli kadroviranje. Znači slično kao za Rojc, puna podrška i - puna autonomija! 

Što ste Vi napravili da povećate izlaznost mladih na ovim izborima?

RF ne raspolaže niti približno dovoljnim sredstvima da bi radio takve segmentirane analize i posebne strategije prilagođene pojedinačnim “demografijama”, a sve i da imamo, sumnjam da bismo ih radili jer smo uvjerenja kako moramo govoriti istinu, a ne “ono što ljudi žele čuti”. Naš program mora jasno govoriti za sebe radnoj većini društva. No ako je suditi prema Vašim pitanjima, glavni problemi mladih su upravo glavni problemi na koje se fokusira i RF na ovim lokalnim izborima: dostojanstveno radno mjesto, krov nad glavom i javni prijevoz. To ne čudi jer je poznato kako sve navedeno najteže pogađa upravo mlade. 

Mislim da je neizlaznost generalno, pa tako i mladih, dobrim dijelom uzrokovana osjećajem da glasanjem ne mogu “ništa promijeniti”. Za to je uvelike kriva i većina političkih opcija, koje su odreda “zarobljene” u razmišljanja “unutar okvira” kapitalizma, jer je za baš sve njih on - neupitan. Za nas na ljevici nije, mi se usudimo razmišljati i “izvan okvira” te tako u principu jedini omogućavamo pravu promjenu. Nadamo se da će to u godinama koje dolaze prepoznavati sve više naših sugrađana svih dobi, pa tako i mladih.  Osim toga, za one kojima je i to bitno, naša kandidatkinja za dogradonačelnicu, Tajana Ilić, upravo puni 28 godina, a nisam ni ja sa svojih 39 baš tako star. :)

Svjedoci smo uspješnih firmi poput Infobipa koji su kretali u inovacije i poduzetništvo kao mlade osobe - što mislite poduzeti kako bi poticali takve inicijative te za koju godinu imali više takvih priča?

Mislim da je jasno kako je jedino što realno možemo učiniti po tom pitanju - ulagati u razvoj kvalitetnog obrazovanja na svim razinama i u to da ono bude dostupno svima. No sasvim je nerealno graditi očekivanja da će nam se ekonomija bazirati na proizvodnji genijalki i genijalaca te nepresušnom obilju ingenioznih inovacija. Neće, nigdje se na tome ne bazira. Genijalci su rijetki, inovacije također. Osim toga, treba biti u najmanju ruku oprezan i s izgradnjom “kulta poduzetništva”, gdje se polako nameće uvjerenje kako je maltene jedini kriterij uspjeha ili samoostvarenja, pa gotovo i jedina moralna stvar - postati poduzetnik. Ne žele svi mladi biti poduzetnici i to je sasvim u redu, a sve i da žele - teoretski ne možemo svi biti poduzetnici. I javni sektor treba “genijalce” i “inovatore”, motivirane i vrijedne mlade ljude, koji - poput nas u RF-u - svoje samoostvaranje ne vide u “hrpi para”, nego u pozitivnom doprinosu svojem društvu i lokalnoj zajednici.

Cijelo istraživanje Udruge ZUM pročitajte na ovom linku: Što kandidati/kinje misle o mladima, njihovim problemima i kako ih riješiti?