Brodogradilišta treba vrati u državno vlasništvo

Prečesto se od tržišnih fundamentalista čuje kako država ne bi trebala ni pod kojim uvjetima subencionirati brodogradnju jer tako je to u razvijenim zemljama centra. Ostavimo po strani stav da bi zemlja s najrazvijenijom obalom po logici stvari trebala, za razliku od kontinentalnih zemalja imati brodogradnju, ostavimo po strani i zdravorazumsko pitanje nije li nakon godina kuknjave da smo uništili svu industriju, paradoksalno zagovarati uništavanje jedne od zadnjih izvoznih industrija u kojoj smo, usprkos sustavnoj devastaciji lokalnih moćnika koji vrebaju turističke terene i političara koji grade briselske karijere pa su u pretpristupnim dogovorima jednostavno prodali brododradnju, još uvijek na visokom 10. mjestu – nego se zapitajmo jednostavno pitanje je li to uistinu tako? Jesu li u Evropi bogate zemlje brodogradnju prepustile isključivo privatnoj „inicijativi“?

Talijanski konzorcij Fincantieri, koji se spominje i kao strateški partner domaće brodogradnje, je ni više ni manje nego 97% u vlasništvu države. Konzorcij je podijeljen na više grupacija: Fincantieri – putnički brodovi, naftni i plinski biznis, te tvrtka koja radi na infrastrukturnim projektima, VARD, buduća francusko-talijanska kompanija itd. Talijanska država je priskrbila ogromna sredstva za sve te međunarodne kupovine zadnjih pet godina. Iako proizvodnja i kvaliteta nisu na međunarodnom nivou, narudžbe (za kruzere narudžbe sežu sve do 2026.), pristižu posebno stoga što je Fincantieri financijski solidna kompanija, a posebno stoga što ima pokriće od strane Cassa dei Depositi e Prestiti (CDP) - Poštanske banke u koju ulažu talijanski građani, što znači da imaju garantiran završetak broda. 

Istovremeno, kod nas su brodogradilišta, posebno 3. maj, privatizirana pod pritiskom Europske komisije... a naše kompradorske i izdajničke vlade jedva dočekale, da se riješe 'vrućeg kestena' pa da se mogu kasnije izvlačiti da ne mogu ništa učiniti jer su to sada privatne kompanije.