Praznik rada svima!

Praznik rada svima!

Nalazimo se ispred trgovačkog centra Konzum u Puli, odakle započinju cjelodnevne akcije i medijske izjave Radničke fronte s pulskih lokacija koje simboliziraju goruće socijalne probleme lokalne zajednice. Odabrane lokacije nam ukazuju na razmjere devastacije društvenih i demokratskih standarda života radne većine u Puli kao posljedice nametanja tržišne logike kapitalizma, odnosno interesa političko-ekonomskih elita nauštrb interesa radne većine i održivog razvoja društva. Cjelodnevni program završavamo prosvjednim okupljanjem u Titovom parku u 19:00 sati na koji vas sve skupa pozivamo kako bi borbeno i prosvjedno obilježili današnji praznik rada, 1. maj, pod sloganom “Borba se nastavlja”.

Više je razloga zašto današnji dan započinjemo upravo ovdje, isprede Agrokorovog Konzuma.

Prije svega kako bi dali podršku radnicama i radnicima Konzuma i ostalih trgovačkih lanaca u predstojećim borbama za svoja prava. Stoga, odavde jasno poručujemo - PRAZNIK RADA SVIMA!

Drugo, ovo je nastavak naše dugogodišnje kampanje ukazivanja na loše stanje radničkih prava u trgovačkim lancima, u kojima radi 100.000 ljudi u Hrvatskoj.

Nadalje, Radnička fronta je još puno prije podizanja optužnice pozivala na hapšenje Ivice Todorića zbog očitih nezakonitosti u njegovom poslovanju, a još 2014. smo prosvjedovali pred Kulmerovim dvorima, otvoreno ističući upravo Ivicu Todorića i Agrokor kao glavni simbol pljačkaške privatizacije i prateće koncentracije političke i ekonomske moći u nekoliko ruku. To smo činili ne zato što bismo mislili da je Todorić kao Todorić problem, nego zato što je on bio simbol logike čitavog sistema - utjelovljenje i personalizacija ekonomske logike kojom je opljačkano društveno vlasništvo, a čitava privreda podređena privatnim interesima novostvorene ekonomske elite, s blagoslovom političke oligarhije. Upravo zbog toga smo i danas ovdje.

I danas, kada su više nego jasne posljedice takvih politika, svim su političkim strankama puna usta “poduzetnika”, dok o potlačenom i obespravljenom radništvu nitko ne govori.

Osim što rade za crkavice, često i za minimalac, radnicama i radnicima se brani sindikalno organiziranje na radnim mjestima, često ih se maltretira, dio plaće im se daje u bonovima, premalo ih je na radnim mjestima i često moraju radit i po više poslova istovremeno, ne plaćaju im se prekovremeni i na brojne druge načine krši se zakon. Državnim je inspektoratima i državi sve to jasno i poznato, no to se već desetljećima tolerira zato što je službena politika u potpunosti podređena interesima krupnog kapitala - pa tako i onoga trgovačkoga.

Ponovimo još jednom. To ne znači da je problem u Todoriću kao takvom, niti u bilo kojem od drugih tajkuna. To ne znači da je problem u ovim našim lokalnim tajkunima koji su uz pomoć IDS-ove, SDP-ove, HDZ-ove i inih političkih vrhuški oteli javna dobra (i čine to i dan-danas). Da nisu ukrali oni, ukrao bi netko drugi. Isto kao što će radnice u Konzumu više-manje jednako izrabljivati i neki drugi vlasnik, koji dolazi nakon Todorića. Isto kao što detronizacija IDS-a i zamjena SDP-om ili nekom drugom sistemskom strankom koja pretendira zasjesti na tron - neće dovesti do suštinske promjene.

Problem nije u pojedincima – problem je u sistemu. U sistemu koji je uspostavljen nakon 1990. godine. Jer društvo 200 bogatih obitelji u kojem živimo, nije ništa drugo doli drugo ime za kapitalizam. Sistem u kojem kapitalistička manjina posjeduje većinu bogatstva u državi, drži u rukama medije i političku elitu koju financira, a ekonomska se djelatnost u društvu vrši prije svega da bi oni ostvarili profit, dok radna većina u pravilu živi sve lošije i lošije, istodobno stvarajući sve veće bogatstvo za kapitalističku oligarhiju koja nad njom parazitira.

Posljedice toga vidimo naočigled i u Istri. Od 208.000 stanovnika u Istri, njih 23.000 ili 11% je u riziku od siromaštva. U Puli na rubu bijede živi 6.400 osoba. Istru je zadnjih četiri godine godine napustilo gotovo 10.000 osoba a u inozemstvo je otišlo više od 7.000 stanovnika, od toga više od nekoliko tisuća mlađih od 35 godina.

Sistem nije lako mijenjati, no nemamo drugog izbora želimo li bar onima koji ostaju iza nas ostaviti nešto bolji svijet. Borba se nastavlja.