Tko su sve radnici/e?

Tko su sve radnici/e?

Često postoji temeljno razumijevanje toga tko su sve radnice/i. Naime, ljudi se nerijetko vode svojim, kulturno i politički uvjetovanim, predodžbama i predrasudama pa su im radnici samo sredovječne brkajlije u plavim radnim odorama, radnici na gradilištu ili općenito manualni radnici. Tome bi se još mogle pridodati i blagajnice u dućanima i sl., ali otprilike je to to.

No pojam "radnik/ca" u smislu ekonomskih odnosa (i onako kako to definira Zakon o radu!) je puno širi od tih uobičajenih pretpostavki. Radnik/ca je svak onaj tko radi za plaću i primarno od te plaće živi. To vrijedi i za privatni (kapitalistički) i državni (javni) sektor - ako je radnik/ca odgojiteljica u privatnom vrtiću, medicinska sestra u privatnoj klinici ili učitelj u privatnoj školi, onda je besmisleno tvrditi da odgojiteljice u gradskim/javnim vrtićima, medicinske sestre u javnim bolnicama i učitelji u javnim školama to nisu.

Također, radništvo se nikad nije svodilo samo na sredovječne brkate manualne radnike (iako su i oni, naravno, radnici), ali danas je to pogotovo slučaj. I novinar i prevoditeljica i učiteljica stranih jezika i radnik u call centru i ton-majstor na koncertima i informatičarka u maloj firmi... To su sve radnici. Iako mogu imat 27 godina, naušnicu u uhu i biti hipsterski obučeni. Više-manje svi oko nas su radnici - jer radnici su većina u društvu. Čak i oni koji to nisu su ili pretežno budući radnici (učenice/i i studenti/ce), privremeno nezaposleno radništvo ili bivši/e radnici/e (penzioneri/ke).

Jedan od najvećih uspjeha vladajuće kapitalističke ideologije jest u tome što je mnoge uvjerio u sulude ideje o tome da "radnici ne postoje", da oni sami nisu radnici (samo zato što ne rade manualni posao iako mogu crnčiti za crkavicu za privatnika) ili da su oni "djelatnici", "zaposlenici" i sl. Stoga je jedna od naših glavnih zadaća da radnoj većini (onima koji čine većinu društva i koji stvaraju ukupno društveno bogatstvo) objasnimo njezinu realnu poziciju u ekonomskim odnosima. Bez toga neće biti moguća nikakva progresivna borba za poboljšanje položaja te iste radne većine.