Autor: Ivan Grljušić
Desni teoretičari zavjere često govore da "Hrvatskom još uvijek vlada Udba" ili "djeca komunističke elite". To da se s promjenom ekonomsko-političkog sustava ne mora nužno prekinuti i proces reprodukcije političke elite je posve jasno. Toga nema samo u slučaju tzv. "lustracije", ali toga kod nas iz očitih razloga nije moglo biti - jer bi lustrirani morali biti i Tuđman, Mesić, Savka DK, Manolić itd. Zato je skoro 100.000 članova SKH otišlo u HDZ, a oko 50.000 ih je ostalo u transformiranom SDP-u i čekalo svoju priliku na "slobodnim" izborima.
Ista je stvar i s obavještajnim sustavom - špijunima su njihova vlastita koža i povlastice puno draže od ideologije. Stoga ne treba čuditi da je frakcija Udbe napravila "plan B" i ušla u nove političke strukture koje je pomogla i stvoriti.
Od te banalne činjenice se onda radi čitava mitologija i u desničarskoj fantazmagoriji se zaboravlja i privatizacija i tajkunizacija i deindustrijalizacija te se u ognjištarskoj verziji teorija zavjere svi problemi svode na problem još uvijek tobože sveprisutne Udbe i "komunista" (iako su ti "komunisti" to samo po tome što su jednom bili članovi partije koja se nominalno zvala "komunističkom" ili su im roditelji bili članovi dotične, dok se originalnom komunističkom idejom nemaju nikakve veze).
No problem nije u pojedincima, tko je na kojoj poziciji, čiji je on sin, tko je postao najveći kapitalist u zemlji, a tko šef tajnih službi itd. To su sve zanimljivi detalji, ali u čitavoj priči zapravo manje važni. Problem je u sustavu koji je sve bogatstvo dao manjini, a većinu ostavio da izvisi. Osobna imena i pretpotopne tajne službe su zanimacija za budale i podvala za naivne - osim, jasno, u slučaju onih na vrhu i njihovih sluganskih ešalona koji širenjem takvih teorija zavjere održavaju status quo i svoje povlastice.