Zašto RF nije izašla na izbore i što dalje?

U Novostima je objavljen kraći isječak intervjua s Matom Kapovićem, članom RF-a: 

http://www.portalnovosti.com/pauzirani-semestar
Ovdje donosimo punu verziju kratkog intervjua na osnovu kojeg je napisan tekst u Novostima.
____________

RF je već objavila da neće sudjelovati na ovim izborima. Moram primijetiti da je razlog koji ste naveli prilično neuvjerljiv, dakle pozivate se na taktičku odluku - ma što to značilo. Odnosno, citiram "(...) i zaključili da je u ovom trenu, s obzirom da se realno zbog okolnosti ne može očekivati zadovoljavajuć rezultat,(...)


NOVOSTI: Kakva je to taktička odluka, i s obzirom da ne postoji ništa slično stranački "lijevo", zar ovi izbori nisu bila šansa da se biračima i građanima konkretno predstavite upravo kroz izbore? Ovako čini se da RF otkako se registirala kao politička stranka tapka u mjestu? S druge strane kakve su to okolnosti koje priječe RF da ne izađu na ove izbore? Zar su okolnosti prije osam mjeseci bile drugačije kada je RF izašao u tri izborne jedinice?

KAPOVIĆ: "Taktička odluka" znači jednostavno da je to trenutna procjena, a ne neko trajno odustajanje od izlazaka na izbore. Istina je da nema drugih sličnih opcija, međutim to samo po sebi ne znači puno. Često se govori o "prilici za predstavljanje", ali realno se to svodi na službena predstavljanja na HRT-u koja nitko ne gleda. Ne mislimo da je neizlazak na jedne izbore nešto jako strašno - uostalom, već se ozbiljno pripremamo za skorašnje lokalne izbore, a i novi parlamentarni izbori bi mogli biti jako brzo. Za lokalne izbore u Zagreb razmatramo, primjerice, ideju da našeg člana Dubravka Lepušića kandidiramo za gradonačelnika (no to je zasad još samo neslužbena ideja).
Ono što jest nesporno, i od čega ne bježimo, jest da je dizanje nove političke opcije - pogotovo ovakve kao što je naša - iznimno zahtjevno. Tu je gomila rada koji se nigdje ne vidi, a susrećemo se i s problemima koje druge stranke nemaju. Npr. našu opciju teško da će ijedno poduzeće poduprijeti donacijom, što je logično jer se mi zalažemo za interese radnikâ a ne vlasnikâ poduzećâ. Također, iz istog tog razloga mnogi naši članovi i simpatizeri imaju problemâ na poslu (i u javnom, a pogotovo u kapitalističkom sektoru) ako se izjasne kao članovi pa onda ne žele ili ne smiju izlaziti u javnost. Teško da članovi HDZ-a, SDP-a ili HNS-a imaju takvih problema. To može izgledati banalno izvana, ali je u praksi velik problem.
Dodatni je problem i to što nas mnogi na "progresivnoj sceni" gledaju sa simpatijama, ali opći stav je otprilike "dajte se vi organizirajte pa ćemo se mi uključiti kad budete na par posto u anketama". I, naravno, svi su puni dobronamjernih ali dosta nerealnih stavova - npr. trebate se povezati s ovima ili onima, kao da to već ne radimo. Samo što sve to jako teško ide - npr. i sindikati i progresivne udruge su jako nepovjerljivi prema strankama. To se mijenja, ali to je vrlo polagan proces. Mislim da je spor razvoj jednostavno uvelike rezultat objektivnih okolnosti, nisam siguran da se tu moglo nešto bitno različitije raditi ili pokušati, osim možda kakva vrlo personalizirana kampanja koja bi mogla naglo uzletjeti, ali onda još i brže pasti (kao što smo vidjeli npr. kod slučaja Lesara ili Holy), a što je, dodatno, nama i ideološki neprihvatljivo.


NOVOSTI: Zbog čega se RF koji eto već godinu i pol dana djeluje kao politička stranka ponaša kao nevladina udruga, ili civilni sektor, a ne politička stranka što i jest? Ispisivanje grafita protiv kapitalizma i kapitalista je pohvalno, ali to već rade razne druge antifa organizacije. Zar je takva vrsta borbe krajnji domet naše "istinske"ljevice? Ispada da vi još stvarate vašu organizaciju ili poltičku stranku dok se eto svaka "šuša" danas kandidira i koalira na izborima?


KAPOVIĆ: Imate preusko svaćanje "političke stranke". Mi po svojim programskim načelnima nismo elektoralistička formacija koja se bavi samo pukim izlascima na izbore, a osim toga paradira u odijelima i pravi se važna po medijima. Izlazak na izbore je samo dio naše metode borbe - uz ulične i protestne akcije, organiziranje na radnim mjestima itd. Utoliko mi ni ne želimo biti klasična stranka - nego i stranka i pokret i "sindikat", sve odjednom. Tako, recimo, svim radnicima koji se pokušavaju organizirati nudimo, bez ikakvih uvjeta, konkretnu pomoć - besplatnu posudbu profesionalnog razglasa za prosvjede i skupove, sindikalne i pravne savjete, medijsku pomoć, pomoć u organizaciji protestnih akcija, povezivanje s udrugama i sindikatima itd.
Što se tiče ispisivanja grafitâ, to je čista medijska logika. Recimo, početkom tjedna smo imali takvu akciju u Zagrebu. To je jedini način da naše priopćenje o brutalnom kršenju radničkih prava u trgovačkim lancima (s pozivom na oduzimanje imovine kao kaznom za to) iziđe u medije. I ovako to većina medijâ nije htjela objaviti jer se unutra spominje Todorić. Budimo realni, da nije bilo te "banalne" akcije (iako intervencije u javni prostor nisu nužno uvijek toliko banalne), vjerojatno ne bi bilo ni ovog razgovora. Dakle, takvi publicity stuntovi su način da prodremo u medije i tamo iznesemo neke svoje ideje. Nijedna od takvih sitnih akcija neće načiniti neku ogromnu promjenu, ali kad napravite na hiljade takvih akcija, onda možda i hoće - ideje će se širiti, ljudi će se skupljati i bit ćemo sve sposobniji za veće stvari. Ne može se odmah ići u "juriš na zimski dvorac", to naprosto tako ne funkcionira. Građenje organizacije se sastoji od milijun malih poteza. Svi bismo mi htjeli da to ide od danas na sutra, ali to nije realno.
Što se tiče "drugih antifa organizacija", s kojima imamo dobru suradnju i cijenimo ih, to ipak nije za usporedbu. To su sve daleko manje organizacije od RF-a, koje se, osim toga, bave samo antifašizmom, dok se RF bavi cjelinom politike i ekonomije. Bilo bi najbolje da se sve te aktivnosti objedine, ali u velikom dijelu "progresivne scene", nema volje za tim, nego zasad svi radije ostaju u svojim malim nišama, bave se čišćenjem antifa spomenika, organiziraju tribine i festivale, pišu članke i sl., što je sve pohvalno, ali pravog smisla može imati samo ako postoji širi politički pokret koji ih obuhvaća, a koji onda suštinski mijenja i samu teorijsko-medijsku produkciju. I da, svaka šuša danas koalira i kandidira se, ali puko izlistavanje imena za 99% njih ne urodi ničim.

NOVOSTI: S obzirom da spominjete i neke druge "lijeve" stranke ili koga već s kojima ste se željeli udružiti (?) pred izbore da li je ovdje riječ o Laburistima koj isu spominjali u početku neke takve mogućnosti. Čak je navodno i Ivo Josipović želio suradnju s RF-om?

KAPOVIĆ: Da, ideološki bi nama najviše odgovarala samostalnost, no iz nekakve simpatizerske baze uvijek dobivamo poruke da ne treba sektašiti i sl. pa smo stoga probali izvidjeti situaciju za mogući zajednički izborni nastup - naravno, pod uvjetom potpunog zadržavanja naših ideja. Što se tiče drugih "lijevih" stranaka, mi držimo da u Laburistima, Orahu, pa čak i Živom zidu (koji je desnopopulistička stranka, a ne neki lijevi centar pa stoga ni teoretski ne dolaze u obzir za ikakvu suradnju), među "običnim" članovima ima dosta ljudi kojima je srce generalno na pravom mjestu. No problem je u njihovim vrhuškama i stranačkim programima.
Razgovarali smo neformalno s Laburistima, no njihov nas se predsjednik, nažalost, dojmio kao klasični politikant, koji nam je odmah napomenuo da nas "neki njihovi članovi doživljavaju ekstremnima" - valjda zato što mi govorimo o radništvu bez da odmah dodajemo "i poduzetnici", za razliku od njihove vrhuške. Orah je pak, nažalost, u potpunom rasulu i frakcijskim borbama, a na čelu im je neobičan dečko koji ni po čemu nije ljevičar (meni je osobno 2009, dok smo vodili borbu za javno financirano obrazovanje, s cerekom u facu rekao da on nema ništa protiv školarinâ s obzirom da od njih, kao tadašnji asistent na Pravu, ima za 1000 kn veću plaću). Ivo Josipović nam se, istina, dva puta javljao za suradnju, ali to nije bila realna opcija zbog prevelike ideološke udaljenosti.