Uhljeb?

Uhljeb?

Šta nedostaje izrazima nepotizam, korupcija, ilegalno stjecanje koristi? "Uhljeb" je izraz koji slikovito napada ne samo na nezakonito dolaženje do radnog mjesta, već i ugodno življenje od svojih prihoda, "opuštanje" u sigurnosti radnog mjesta. Naravno sugerira se da se nitko ne treba opustiti da svi moraju biti u trajnoj nesigurnosti ugovora na određeno, dokazivati se do smrti, kompetitivno se postavljati prema kolegama, itd. Uhljebi su tržišnim fundamentalistima svi koji rade u javnom sektoru i primaju plaću iz državnog proračuna.

Korona je vrlo brzo pokazala koji su ljudi bitni za društvo - to su bili upravo ljudi iz javnog sektora - liječnici, medicinske sestre, spremačice, nastavnici, radnici Čistoće. No čim nestane opasnosti opet će se krenuti s optužbama svih bez jasnog preciziranja tko su ti koji bi trebali biti kritizirani. Zamislimo samo da cijelo društvo ovisi o "outsourcanim" radnicima i privatnim bolnicama. Farmaceutske tvrtke su nam lijepo pokazale kako izgleda opskrba običnih zaštitnih maski za vrijeme korone.

Moralno oblikovanje problema „uhljeba” nije tu zato da bi se uistinu potaknulo postavljanje kriterija zapošljavanja već samo zato da se smanji broj radnih mjesta. Jer da nije tako, onda se ne bi očekivalo da isti oni koji su zaposlili te "uhljebe" njihov "problem" i riješe.

Sociopatiju tog prijedloga slikovito je pokazao Mislav Kolakušić koji je u sklopu predizborne kampanje za predsjednika RH zagovarao rezanje 100.000 radnih mjesta u javnom i državnom sektoru. Tada su (zbog očite sociopatije) i liberalni fundamentalisti Kolakušića proglasili luđakom, sada isti ti traže "rezanje".

Pri tome one kojima su svi zaposleni u javnom sektoru "uhljebi" ne zanimaju naravno uvođenje kriterija i uvjeta prilikom zapošljavanja - već rezanje broja radnih mjesta u javnom sektoru, jer će na tim "uštedama" (svejedno je koga će se otpustiti) profitirati razine agencije i privatnici, oni koji najbolje žive od države.

Stvar je do te mjere jasna da iste ljude koji u javnosti kritziraju „uhljebe” možemo naći kao vlasnike firmi koje zarađuju ogromne novce putem javnih nabava – od WC papira do micro-bit računala. Dakle princip je jasan – "makni uhljeba da uhljebiš svoga" ili da stekneš materijalnu korist za sebe i svoje.