Odgovor na neke zablude o uništenju Uljanika

Odgovor na neke zablude o uništenju Uljanika

"Radnici su krivi" je jedna od najvećih laži, ali još važnije jedna od potvrda da je u ovom slučaju riječ o čistoj ideologiji vladajućih. (U ovom slučaju vrijedi ona Marxova da su vladajuće ideje - ideje vladajuće klase.) Prvo radnici nisu bili vlasnici Uljanika - to je čista laž koja se ponavljala mjesecima. No činjenica jest da radnici nikad, ni u jednom trenutku, nisu imali većinski paket dionica. Privatne osobe su u jednom trenutku imale 46 % dionica, među njima su bili neki radnici ali i bivši radnici Uljanika. 


Uz to, miješa se radničko dioničarstvo s radničkim samoupravljanjem - dioničari nisu nužno motivirani za spas poduzeća već njihov primarni interes proizlazi iz karaktera dioničarstva - i usmjeren je na oplodnju kapitala (dionica). Radnici nisu upravljali Uljanikom već su bili vlasnici dionica. U trenucima ekonomske ili socijalne krize, financijskih nedaća logično je da će radnici često prodavati svoje dionice i tako izgubiti svoja upravljačka prava. 

Ako je pak riječ o optužbi da su radnici bili previše pasivni - one koji su borbeni treba uputiti na sve druge slučajeve i na to da se društveno podržava nesolidarnost. Ova kao i prošle Vlade, lokalna politika i kapital sve su učinili da pridonesu toj razjedinjenosti - fragmentacijom poduzeća (sva brodogradilišta, pa tako i Uljanik, podijeljena su na manje tvrtke, a veliki dio posla su obavljali i kooperanti), ali i huškanjem radnika jedne protiv drugih. Evidentan primjer je odnos 3. maja i Uljanika gdje se potencirao sukob preko pozajmice, a isto tako su neki sindikalisti uz pomoć ministara u Vladi iz drugih djelatnosti (zdravstvo, obrazovanje) poticali priču da je Uljanik njihov teret i da bi njihova branša mogla puno toga, e da nema Uljanika (izjave ministrice Divjak i Kujundžića).


Uglavnom, kriviti radnike zbog gašenja Uljanika je manipulativno i dio je potpuno medijski i politički nekritične klime u kojoj se nalazimo.