Beograd se bori!: razgovor sa Srđanom Atanasovskim (Marks21)

U razgovoru za RF, Srđan Atanasovski iz drugarske organizacije Marks21, objašnjava da masovni protesti u Beogradu ne smiju da budu samo "građanski" te daje presjek teškog stanja i života radničke klase, osiromašenih i uplašenih, ali revoltiranih u najvećem gradu bivše Jugoslavije. Beograd se bori!

„Mi nismo ’jedan’ od pet miliona već pet miliona radnica i radnika na čijem radu počiva ovo društvo.“

RF: Prosvjedi u Beogradu traju već pet tjedana. Kako su počeli, tko ih je pokrenuo? U hrvatskim mejnstrim medijima o njima se piše isključivo kao o prosvjedima pod nazivom “Jedan od pet milijuna“, protiv predsjednika Vučića i njegove vlade, opisuju se kao prosvjedne šetnje sa zahtjevima za smjenu ministra unutarnjih poslova Nebojše Stefanovića te direktora i glavnog urednika Radio-televizije Srbije Dragana Bujoševića i Nenada Lj. Stefanovića. Međutim, jasno je da se borba širi.

SA: Autoritarni režim predsednika Aleksandra Vučića i njegove Srpske napredne stranke (SNS) sve više učvršćuje svoju kontrolu nad medijima i izbornim procesom i jača represiju političke opozicije. U isto vreme, on je savršeno poslušan prema diktatu politike štednje EU i ne čini ništa da zaustavi rastuću nejednakost, koja je veća nego bilo gde u Evropi. Političke elite EU su, dakle, spremne da zatvore oči pred autoritarnim tendencijama Vučićevog režima. Jedan od lidera opozicije - Borko Stefanović, predsednik Levice Srbije, napadnut je u Kruševcu 23. novembra i to je direktan povod za organizovanje protesta. Zbog toga je glavni slogan protesta „Stop krvavim košuljama“.

Iako to nerado otkrivaju, „mladi ljudi“ koji organizuju proteste su zapravo podmladak opozicionih stranaka koje učestvuju u koaliciji Savez za Srbiju (SzS). Ovo je post-ideološka „catch-all“ koalicija i uključuje i Levicu Srbije, ali i krajnje desničarsku i klerikalnu stranku Dveri, koja, na primer, negira ratne zločine i protivi se LGBT pravima. Koalicijom rukovodi Dragan Đilas, bivši gradonačelnik Beograda, koji je, kao član bivšeg režima, iz senke bio zadužen za kontrolu medija i zapravo je postavio temelj za tehnike vladanja koje sada Vučić koristi daleko agresivnije. Đilas je poznat i po nehumanom raseljavanju Roma i omraženoj privatizaciji servisa za naplatu javnog prevoza. Truli i ofucani koalicioni barjak kojim maše SzS ne nudi nikakvu alternativu politici dužničkog ropstva koji diktiraju EU i MMF, a u interesu krupnog kapitala. Savez za Srbiju, međutim, i sam dobro zna da nema široku podršku. Broj ljudi na ulicama koji se meri desetinama hiljada govori o tome da oni na proteste ne dolaze 'zbog' toga što ih organizuje SzS, već 'uprkos' tome, skrećući pogled kad na ulici spaze nekog od njegovih lidera. Pod pritiskom učesnika protesta, lideri SzS-a bili su primorani da napuste početak kolone protesta i ne smeju da izađu sa svojim stranačkim banerima, pa traže i od drugih organizacija da ne donose svoje, što ne znači da neće i dalje pokušavati da iskoriste popularnost protesta za svoje stranačke interese. Sam sadržaj protesta je sveden na navodno „apolitične izjave“, a većina govornika su glumci i slične javne ličnosti – ali samo ako su po volji desničara! – tako da program više nalikuje Nušićijadi nego političkom skupu. Zahtevi protesta koji su istaknuti tiču se okončanja političkog nasilja i zastupljenosti opozicionih stranaka na javnom medijskom servisu (RTS).

RF: Kada je i kako nastao kolektiv Združena akcija Krov nad glavom? Tko je sve u tu? Kakva je situacija u ostatku Srbije?

SA: Združena akcija “Krov nad glavom” je kolektiv koji okuplja organizacije i pojedince ujedinjene u borbi za pravo na stanovanje. U njenom radu učestvuje i socijalistička revolucionarna organizacija Marks21, čiji sam član i čiji je jedan od ciljeva formiranje solidarnih frontova levice. Tu su i druge organizacije antikapitalističke levice, poput Socijaldemokratske unije, studentske inicijative 7 zahteva, ali i inicijativa Ne davimo Beograd, koja okuplja borce za održivi razvoj grada, i druge. ZA Krov je formirana na leto 2017. godine i od tada je aktivno radila na direktnom sprečavanju nasilnih deložacija, protestima protiv izvršitelja i banaka čije je poslovanje posebno problematično, ali i na predlozima izmene pravnih propisa koji dovode do masovnog izbacivanja ljudi na ulicu.

Aktivni smo pre svega u Beogradu, a od jeseni 2018. godine saborkinje i saborci iz Novog Sada takođe su pokrenuli svoju grupu. Smatramo da svako ima pravo na dostojanstven život, a to znači da niko ne sme biti gladan i bez doma, nikome ne sme biti uskraćen pristup obrazovanju i zdravstvenim uslugama. Iako nas dominantna ideologija kapitalizma uči suprotno, našim solidarnim akcijama na koje dolazi i do stotinu ljudi pokazujemo da u ovakvom načinu razmišljanja nismo usamljeni i da se zajedno možemo izboriti za pravednije društvo.

RF: Kako se, u kojim okolnostima Združena akcija pridružila prosvjedima?

SA: Istog dana kada je bio održan prvi protest „Stop krvavim košuljama“, Združena akcija održala je protest ispred godišnje skupštine Komore izvršitelja i pokušala da blokira ovaj događaj. Treba napomenuti da je Zakon o izvršenju i obezbeđenju, koji je uspostavio kategoriju „javnih izvršitelja“ koji rade po modelu privatnih preduzetnika i omogućio nasilno izbacivanje ljudi na ulicu protiv koga se borimo, donet 2011. godine, godinu dana pre dolaska Vučića na vlast, kada su na vlasti bile stranke koje danas čine kičmu Saveza za Srbiju.

Na trećem protestu, kada je postalo jasno da dobar deo ljudi na ulici nisu čak ni simpatizeri SzS-a, pojavili smo se sa svojim letcima kojima smo pokušali da okupljene građane upoznamo sa borbama koje vodimo. Naišli smo na odlične reakcije, ali su u isto vreme organizatori pokušali da nas udalje sa protesta, isto kao što su pokušali da udalje i LGBT aktiviste. Tada nam je postalo sasvim jasno da organizatorima protesta ne smemo ćutke prepustiti ulicu i da je navodna „apolitičnost“ protesta zapravo taktika za marginalizaciju svega što nije po volji desnice. Sledeće nedelje došli smo sa crvenom zastavom i dve jasne poruke: „Bez doma niko“ i „Stop krvavim radničkim odelima“. Na ovo smo, u obliku objave na Tviteru, dobili odgovor Borka Stefanovića (da podsetim, predsednika 'Levice Srbije') da je ova parola „parastranačka“, „nepotrebna“ i „štetna“. Konačno, pred poslednji protest, 5. januara, Združena akcija izašla je sa svojim zahtevima: moratorijum na nasilna iseljenja i bezbednost radnika na gradilištima. Mi znamo da je borba za pravednije društvo teška i da se mnoge stvari ne mogu rešiti jednim protestom nedeljno. Međutim, ovim zahtevima želimo da poručimo da alternativa postoji i da je moguće menjati sistem, a ne samo režimsku garnituru.

RF: Što je Levi blok koji se spominje u vašim objavama?

SA: Već u prvom izlasku na ulice, Združenoj akciji pridružila se marksistička organizacija Crveni, a u drugoj šetnji smo se na ulici spojili sa radnicima Pošte Srbije, koji su se tokom jeseni 2017. borili protiv privatizacije delova pošte i koji su došli da ukažu na izuzetno loše uslove rada u ovom javnom preduzeću. Očekujemo da i u narednim protestima zajedno sa nama stane još više radnika/ca i radničkih kolektiva, te da prepoznaju naše parole i zahteve kao deo borbe za pravednije društvo.

RF: U vašem saopćenju uoči prosvjeda prošle subote istupili ste sa zahtjevima koji su, kako kažete, “nastali kao odgovor na životne probleme sa kojima se susreće većina, čiji interes mora da bude okosnica svakog masovnog okupljanje koje želi da odražava potrebе radnih ljudi ove zemlje.“ Ti su zahtjevi: Moratorijum na prinudna iseljenja ODMAH! Bezbednost radnikа na građevini ODMAH! Možeš li reći nešto više o situaciji u Srbiji sa prinudnim iseljenjima i bezbednošću radnika?

SA: U Srbiji je u toku 2018. godine poginulo preko 40 radnika, najvećim delom upravo na građevini, gradeći stanove u kojima nikada neće moći da žive. Ministarstvo rada je nedavno završilo inspekcijski nadzor u slučaju pogibije dvojice radnika u Beogradu na vodi i praktično ih proglasilo „samoubicama iz nehata“, odbijajući bilo kakvu odgovornost politički podobnih investitora za njihovu smrt.

Nasilna iseljenja ne prekidaju se ni zimi. U decembru smo direktnom akcijom sprečili iseljenja više porodica koje su žrtva duplih prodaja ili birokratskih prevara. Ratnim veteranima, koji stanuju u hotelu Bristol i koje teraju da se isele zbog potreba projekta Beograd na vodi, nije obezbeđen adekvatan smeštaj, ali im je isključeno grejanje i naređeno da napuste objekat. Izbegličke porodice u Ustaničkoj i radničke porodice u Trudbeniku i dalje nemaju rešenje svog stambenog pitanja i čekaju da im izvršitelji svakog dana zakucaju na vrata. U isto vreme, četvoro naših članova i članica su zbog odbrane jedne porodice, gde je poverilac država, dobili krivične prijave za ometanje pravde i zaprećeno im je zatvorskom kaznom.

RF: Pozivate na ujedinjenost i solidarnost. Kako to izgleda na terenu? Što misliš kako će se dalje razvijati situacija i prosvjedi?

SA: Uprkos impozantnim slikama iz Beograda i velikom broju ljudi na ulicama i dalje se insistira na „građanskom“ karakteru ovih protesta. Ljudi se sa nostalgijom sećaju devedesetih i anti-miloševićevskih protesta, ali sistem koji sada imamo u Srbiji savršeno je integrisan u globalni sistem krupnog kapitala, tranzicija ka kapitalizmu je završena, te i svaka pobuna protiv društvenog poretka mora biti dublja i drugačija. Organizatori protesta koračaju iza slogana „1 od 5 miliona“, isprovocirani Vučićevom izjavom da neće ispuniti njihove zahteve makar ih šetalo 5 miliona. Pri tome, njihovi zahtevi su 5 minuta na RTS-u za opoziciju. Ovo može voditi novim izborima koji će biti održani bez minimuma demokratije u društvu, a koje će vlast iskoristiti kao još jedan izgovor da ni u 2019. ne učini ništa na polju smanjenja društvene nejednakosti. Združena akcija je u svom saopštenju rekla da mi nismo „jedan“ od pet miliona, atomizirana masa u kojoj svako gleda samo svoj interes, već da smo „pet miliona radnika i radnica na čijem radu počiva ovo društvo i koji imaju i pravo i moć da društvo urede prema svojim načelima, interesima i vizijama“. Pozivamo radnike/ce, studente/inje, penzionere/ke, da se pridruže našim zahtevima i porukama i da zajedno sa odlaskom Vučića ode i politika štednje, nelegitimnih dugova i diktata krupnog kapitala.

 
Razgovarala: Sanja Kovačević