U utorak je održana redovita Skupština dioničara društva Uljanik d.d. na kojoj, “zahvaljujući” suzdržanim glasovima onih koji su zastupali vlasnički udio koji kontrolira Vlada RH, nije izabran Nadzorni odbor. Uzimajući u obzir i izglasavanje nepovjerenja Upravi, te da novu nema tko izabrati jer nema nadzornog odbora - Uljanik d.d. je doveden u pat-poziciju. Dodamo li tome i izgledan štrajk nakon još jedne neisplate plaća radnicima pulskog i riječkog brodogradilišta, jasno je kako kriza oko Uljanika doseže svoj vrhunac.
Unatoč katastrofalnom radu Uprave koja je do kraja gurala Končara i plan restrukturiranja koji predviđa diverzifikaciju djelatnosti i postupno gašenje brodogradnje; unatoč tome što lokalna vlast već gotovo dva desetljeća predano i sustavno radi na rasprodaji pulskog zaljeva u kojem je Uljanik karika koja nedostaje kako bi se ostvarila vizija o totalnoj deindustrijalizaciji i turistifikaciji Pule; unatoč vrlo sumnjivoj ulozi sindikata koji su više brinuli o interesima gore spomenutih nego radnika; i na koncu, unatoč vapaju i pozivu koji su Vladi uputili radnici da zajedničkim snagama formiraju upravna i nadzorna tijela kako bi pokušali spriječiti gore opisane planove - Vlada RH je, prebacujući odgovornost na sve ostale aktere (koja uopće nije dvojbena), propustila napraviti državnički potez kojim bi preuzela stvar u svoje ruke.
Iako se i jedni i drugi jako trude ostaviti dojam nepomirljivih zaraćenih strana, lokalne političke elite s jedne i Vlada RH s druge strane, odnosno IDS i HDZ, samo igraju “ping-pong” preko leđa radnika u očajničkoj želji za očuvanjem minimuma preostalog kredibiliteta i izbjegavanjem političke odgovornosti za rezultate isplanirane sudbine Uljanika.
Radnici Uljanika su opravdano ogorčeni ovakvim potezom Vlade RH koja, u ovoj fazi propadanja industrijskog diva, jedina ima raspoložive instrumente da prereže gordijski čvor. Iako je Vlada RH u ovom trenutku samo egzekutor onoga što su svi u dosluhu pripremali već godinama (privatizacija Uljanika jedan je od tih pogubnih poteza), Vlada je zbilja odgovorna za sudbinu brodogradnje i svih ovih ljudi. Stoga ozbiljno treba shvatiti najave radnika da će brodogradnju braniti drugačijim metoda i pred zgradom Vlade.
Naravno, nanjušili su to i u IDS-u, pa se već pokušavaju ukrcati u taj prosvjedni “vlak prema Zagrebu”, a samo kako bi bunt uklonili iz Pule. Dogradonačelnik Robert Cvek požurio je na konferenciji za medije nakon skupštine podržati radnike “za odlazak u Zagreb” kojem je još ranije poručio i da će “Istra i Pula tek pokazati zube”. Oni se ipak osjećaju kao riba u vodi u toj tobožnjoj konfrontaciji sa Zagrebom, koja je ključna za održavanje njihove hegemonije na poluotoku, ali za opstanak Uljanika, vidjet ćemo, može biti kobna.
U tom smislu radnici moraju biti oprezni kako ih IDS ne bi instrumentalizirao za svoje potrebe. S druge strane, u ovom trenutku je itekako poželjno da pritisak na Vladu bude što širi i na svim razinama. No, ni tada se ne smije dopustiti da zbog sebičnih stranačkih interesa, borba radnika bude kontaminirana manje ili više prikrivenom neoliberalnom i antiradničkom agendom vladajuće kaste u Istri. Lako je IDS-u sada sa svojih 0.4% glasova na Skupštini Uljanika glasati “za radnike”, kada godinama sa svojih preko 50% u gradskom vijeću i županiji glasaju protiv njih, tj. za Končara i Brijuni Rivijeru. Srećom, i radnici i Stožer su im odavno sasuli u lice što misle o njima tako da im i u nadolazećim borbama obraz mora ostati užaren.
Ako ni zbog čega drugog, prema IDS-u treba imati distancu zbog toga što njihova retorika borbu za Uljanik može odvesti samo u propast. Već stvarno ofucana i opet ponovljena taktika izoliranja “Istrijana” pod IDS-ovu zastavu i njihovog svađanja s ostatkom zemlje možda može obraniti berače šparoga od plaćanja državnih “nameta”, ali ne može obraniti brodograđevnu industriju od sustavnih nasrtaja neoliberalnih politika EU-a i ostalih centara moći i kapitala.
Upravo suprotno, ako borba za Uljanik i brodogradnju želi imati i najmanju šansu za uspjeh, ona mora ići upravo suprotnim smjerom od standardnog IDS-ovog - mora ići ka solidarnom povezivanju daleko izvan granica našeg malog polutoka, odnosno sa svima koji se nalaze u istoj situaciji, sa radnicima 3.maja, Brodotrogira, Brodosplita, Luke Kopar, Rafinerije Sisak… Ako se ide u Zagreb, onda treba imati i podršku zagrebačkog radništva, Zagrepčanki i Zagrepčana. Ona se, provjereno, neće izgraditi ispraznom regionalističkom bahatošću kakvom IDS sustavno nastupa svih ovih godina, isključivo u vlastitom politikantskom interesu, a na štetu svih nas, uostalom upravo i “Istre i Istrijana”.
Radnička fronta stoga, upravo suprotno, poziva sve radnice i radnike, iskrene sindikate širom zemlje, ali i “regiona” da se pripreme solidarno stati uz bok s brodograditeljima kroz organizaciju štrajkova solidarnosti. Izvrsna je to prilika i za generalnu probu za generalni štrajk kojim ćemo, čini se, uskoro morati braniti i pravo na mirovinu u 65. godini života! Vrijeme je da kažemo dosta!
Borba se nastavlja!
Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!
Radnička fronta Istra