Za medije slobodne od stranačkih oligarhija i kapitala

Za medije slobodne od stranačkih oligarhija i kapitala

Nakon što su nekoć slavni, u NOB-u osnovani Glas Istre na koljena bacile “regionalne” političke elite - dokrajčit će ga kapital, odnosno toliko priželjkivane “strane investicije”.

U suradnji sa lokalnim špekulantima, IDS je još krajem 2006. godine preuzeo kontrolu nad tada najutjecajnijim dnevnim listom na poluotoku. Od tada, uz uspostavljenu kulturnu hegemoniju i ekonomsko discipliniranje stanovništva kroz IDS-ove klijentelističke mreže, pretvaranje Glasa Istre u strogo kontrolirani stranački bilten u kojem stoluje cenzura, prijetnje, otpuštanje, kršenje radničkih i profesionalnih prava radnika, omogućilo je da se IDS bez većeg otpora, ne samo održao na vlasti, već i dodatno učvrstio svoje pozicije u svim sferama političkog, ekonomskog i društvenog života.

Nakon što je lokalni tajkun Albert Faggian Glas Istre dobio za 1 kunu, gurnuo ga je još dublje u financijske probleme i potpuni gubitak vjerodostojnosti. Zatim Glas Istre preuzima neka slovačka tvrtka Joj Media House. Kao nastavak kronologije sustavnog propadanja Glasa Istre nimalo ne iznenađuje i nedavna serija otkaza novinarima/kama. Novi vlasnik, kao i svi drugi prije njega, je pritom ostavio na funkcijama i Upravu i uredništvo koje je tome najviše doprinijelo. U međuvremenu je došao novi urednik, a stari otiša na rezervni položaj. Kako bi sve ostalo isto.

Situacija u kojoj javni i privatizirani mediji odavno ne rade ništa osim što održavaju postojeći status quo, ne trudeći se više ni fingirati poticanje političkog pluralizma, pri čemu nestaje slobodno, istraživačko i emancipatorno novinarstvo, ostavlja tek privid demokratskih procesa u kojima se ne narušava postojeći poredak. Kako su privatni mediji u kapitalističkom vlasništvu, posve je jasno da će zagovarati i prokapitalističku politiku, šireći propagandu kako kapitalizmu nema alternative.

U liberalnim „demokracijama“, za razliku od otvorenih autokracija, uglavnom nema potrebe za izravnom cenzurom (iako se i ona javlja), nego se cenzura odvija na puno suptilniji način – mediji znaju na koji način mogu govoriti o određenim stvarima, na bitne uredničke položaje neće doći oni koji imaju „preradikalne“ stavove, antisistemske će se ideje u javnost puštati vrlo rijetko ako i uopće itd. Na mnogo je načina ovakva prikrivena kontrola javnog mišljenja daleko efikasnija od otvorene cenzure i kontrole.

Danas, na 1. maj, ovdje pred Glasom Istre moramo upozoriti da nam je za pravu demokraciju, umjesto njezina privida, za početak nužno poticanje i javno sufinanciranje onih medija u kojima kapital u suradnji sa stranačkim oligarhijama ne kontrolira javno mnijenje. Nužno nam je stvaranje medija u kojima će biti omogućen ravnopravan pristup svim radničkim i društvenim organizacijama , i medija koji su u vlasništvu onih koji ih stvaraju i koji su neovisni o politici i kapitalu.