Beljakov zakon ponude i potražnje = surova kapitalistička realnost

Beljakov zakon ponude i potražnje = surova kapitalistička realnost

Predsjednik HSS-a, gradonačelnik Samobora i saborski zastupnik Krešo Beljak, gostovao je jučer u emisiji „Nedjeljom u 2“ kod Aleksandra Stankovića.

Teško je na jednom mjestu nabrojati sve gluposti koje je Beljak izgovorio, no ako ništa drugo, u jednoj stvari Beljak je bio iskren, a to je da ako ste siromašni, vlast se za vas neće pobrinuti.

Nikad iskreniji Krešo Beljak

 

Beljak je tijekom cijelog gostovanja nizao razne „uspješnice“. Pa je tako govorio kako će HSS izbacit vođu oporbe, iznjedrit kandidata za predsjednika vlade, predsjednika države i ko zna čega sve ne, a pritom naravno misleći na sebe, jer je Beljak ionako sve svoje unutarstanačke konkurente davno izbacio iz stranke. Također je za sebe govorio da je „Radićevac“, da puši travu ali samo domaću, no kada je Aleksandar Stanković prenio komentar gledateljice iz Međimurja, kako Samobor ima najskuplju ulaznicu za gospodarski sajam, Beljak je odgovorio „to vam je ono ponuda i potražnja“. Dakle, radnica koja u Samobor mora doći iz Međimurja, platit ulaznicu 300 kuna da bi prodala koju kilu meda, od Beljaka je dobila nažalost iskren odgovor- ponuda i potražnja. Beljak se automatski nadovezao kako Samobor ima i najskuplji parking u Hrvatskoj, ali da je to jednostavno tako i da je to kapitalizam. Znači, ako neka radnica nema novca da plati prijevoz i ulaznicu na sajam, ona svoj med neće moći prodavat u Samoboru, već će to moći samo oni koji imaju dovoljno novca da si osiguraju prijevoz i ulaznicu. I tako je gradonačelnik Samobora bio najiskreniji do sad, zorno prikazavši što je kapitalizam i kako funkcionira „slobodno tržište“. Ako ste radnik koji želi prodat svoj med, paradajz, mrkvu ili luk, u Samobor nemojte dolazit ako nemate novca za platit najskuplju ulaznicu za sajam i najskuplji parking u Hrvatskoj.

Beljak je već 9 godina na vlasti u Samoboru, kako i zašto?

Kada čujete da je neki gradonačelnik na vlasti već treći mandat, logično je zapitat se, je li on stvarno dobar gradonačelnik ili je nešto drugo u igri? U Beljakovom slučaju, odgovor je vrlo jednostavan. Za one koji ne znaju, Samobor je zapravo „mali grad“, iako broji tek nešto manje od 40 000 stanovnika. U Samoboru „svak svakog zna“ i tako svi znaju da je u Samoboru zapošljavanje u gradskim firmama moguće samo ako ste član vladajuće koalicije HSS-a i SDP-a. Ponekad ne morate direktno vi bit član te dvije stranke, već neki član vaše obitelji. I onda je li Krešo Beljak zaista osoba koju Samoborci i Samoborke žele? Odgovor je ne!

Svi znamo da na izbore uglavnom izlaze članovi političkih stranaka i njihove obitelji, te ljudi koji imaju direktne koristi od političara koje biraju. A ako ste gradonačelnik koji je po političkoj liniji zaposlio stotine ljudi u gradskim firmama i gradskoj upravi, u gradu kao što je Samobor, gdje na izbore izađe 15 000 ljudi (44 %), jednostavno je nemoguće izgubiti na izborima.

Za kraj možemo zaključiti kako Krešo Beljak nije nikakva novost u hrvatskoj politici, već jedan klasičan lokalni šerif i klijentelistički političar koji ne može donijeti promjenu na bolje, već donosi ono na što smo navikli u Hrvatskoj, a to je surova kapitalistička realnost, gdje će bogati biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji.