Sjećate li se američke korporacije Fannie Mae? One kompanije koja je bila kap koja je prelila čašu nepovjerenja u kreditnu sposobnost američkih građana da otplaćuju rate kredita za svoje domove, kap koja je pokrenula globalnu krizu 2008. Danas Fannie Mae i dalje postoji i financira gradnju domova. Danas predstavlja više od svega nesposobnost kapitalističkog sistema da većini radnih ljudi priušti krov nad glavom. Beskućnika je sve više upravo tamo gdje ima sve više i najbogatijih. Raspodjela poslovnoga plijena prema zakonima "slobodnoga tržišta" dovodi do toga da na ulici ne završavaju samo ljudi koji ostaju bez posla, već i oni koji rade i po deset i više sati dnevno. Cijena najma, za radnu većinu koja nema svoju nekretninu, neprestano i nepredvidljivo raste, pa realne nadnice stagniraju ili čak padaju. Kapitalizam bez socijalističke ili neke druge svijesti o mogućnostima organiziranja proizvodnje na neki drugi način od postojećega vraća nas u srednji vijek. A upravo je to ono što će nam se dogoditi nastavimo li slijediti ideju tržišne efikasnosti u alokacijama koje se moraju voditi humanošću i makroekonomskom sviješću o budućnosti a ne pukim tržišnim principima.

Pravo na sreću u 21. stoljeću trebalo bi se sastojati od potpuno besplatnog školstva, zdravstva, javnoga prijevoza, skrbi za starije kao i za djecu, ali i krova nad glavom za svakoga. Danas bi i hrana trebala biti uglavnom besplatna ili vrlo jeftina. Tehnologija nam već omogućava da radimo barem dvostruko manje pomoću automatizacije. A pravedna raspodjela omogućit će da ne radimo za feudalce novoga vijeka i njihove korporacijske feude, da ne služimo njihovu religiju kapitalizacije, već da radimo za opće i vlastito dobro koje se našim radom materijalizira u našu korist sada i tu, danas i upravo tamo gdje radimo i živimo. A eto, u Americi već koje tisućljeće staru izmišljotinu poput krova nad glavom, taj njihov sustav očigledno nije u stanju svima priuštiti...kad ih pitate kako, zašto je to tako, odgovor je mješavina biblijske mitologije i racionalizacijske obmane koja se koristi da bi se za sudbinu dijela svojih sugrađanina ugasilo empatiju i prihvatilo kao neminovnost... tako tržište diktira. To je žrtva koju neki moraju podnositi da bi nas ostale grijalo jedino moguće sunce blagostanja, kapitalističko sunce koje je jedini pravi put i istina. Sljedbenici raznih religija tijekom ljudske povijesti shvatili bi to da i danas žrtve mora biti, da se bogovi ne bi ljutili.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?