Autor: Z.V.
Ovaj tjedan u katoličkoj franjevačkoj crkvi u Samoboru oglasila se gromoglasna zvonjava (možda se i zapucalo iz moždara) uoči svečane "Mise za domovinu" - za državu, njen režim i sve njene stranke. Svećenici i, u to ne treba sumnjati, dobar dio političko-ekonomske samoborske kreme te poneki privilegirani civilni anonimus, prisustovali su toj grupnoj molitvi. S obzirom na povod mise, teatralnost ceremonije i "odabrane" uzvanike, prije bi se moglo pomisliti da se radi o kakvom okultnom obredu neke tajne sekte nego li o ičemu drugome. Naravno, kakve god nam dojmove izazivalo to slavljenje hrvatskog naroda i hrvatske države kao božanstva (što je u suprotnosti s biblijskim učenjem ili kršćanskim naukom), za očekivat je da je u prvim redovima velikohrvatskih štetočina bio i aktualni gradonačelnik Samobora i predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Bilo bi čudno da se on nekim slučajem nije pojavio na toj crkvenoj paradi uzvišenog domoljubnog kiča i snobovskog režimskog prenemaganja. Bio bi to za njega grijeh, kao što bi za njega grijeh bio koju godinu ranije da u noćnim satima nije maznuo radio-kasetofon iz nečijeg parkiranog auta. Razumije se, Beljak je svakako morao biti na čelu tog profiterskog gradskog krda "viđenijih" samoborskih "otaca" i "majki". Na kraju krajeva, nije li još uvijek kad spominjemo Beljaka, upravo HSS promotor tradicionalne parole "Vjera u Boga i seljačka sloga"? Nadam se da jest, i da je Beljak kao prvi čovjek grada Samobora i prvi seljak svoje stranke, na dan mise možda i iz sveg glasa uzviknuo s oltara državnotvorne crkve u Hrvata. A ako i nije, taj staroseljački poklič bio je sigurno u skladištu njegovih misli pored svih onih dragih memorija o radiokasetofonima i ostaloj automobilskoj sitnariji u kasne samoborske noćne sate.
Lijepo je i poučno vidjeti da ova Tuđmanova država neprestano i redovito obnavlja sramotne i zaostale tradicije iz prošlosti. Vidi se da sadašnja, mlada hrvatska zemljica ne ide stopama modernih principa i tekovina građanskih revolucija, već arhaičnim feudalnim principima i ceremonijama koja su svojevremeno bile dio režimske baštine monarhističko-kapitalističke Kraljevine Jugoslavije i NDH-a. Umjesto ustavnog principa 'odvojenosti crkve od države', koji poštuju sve suvremene države svijeta, hrvatska država već četvrt stoljeća u svojoj iluzornoj samostalnosti i neovisnosti prakticira upravo suprotno - vezanje crkve za državu. Tim se činom notorne državnotvorne morbidnosti, s pozicije sekularnosti koja se na taj način grubo krši, vraćamo politički, društveno, a prije svega duhovno stotine godine unazad. Na taj način ponovno javno i službeno oživljavamo mračno i sramotno doba Srednjeg vjeka, ali i novovjekovnog genocidnog fašizma, uz nezbježnu medijsku pompu. Ponovo uvodimo prastare i zloglasne kvazireligijske i kvazidržavne kultove i rituale. Najgore od svega je to što u slučaju Hrvatske, katolička crkva i dio fašističkog klera te političko-ekonomske elite, upravo tim crkvenim misama za 'budućnost i slavu' države i državnika efikasno rehabilitiraju i promoviraju krajnje necivilizirane i nehumane ideje.
Sadašnja hrvatska država već poslovično vjerna i odana svojoj društveno-političkoj zaostalosti u ideološko-bračnom neraskidivom partnerstvu s katoličkom crkvom kao svojim vrhunskim javnim reprezentom, u prvi plan gura ustašoidne ideje o nacionalnom pomirenju (molitva za sve stranke bez obzira na ideologiju), neoliberalnu ideju o kapitalizmu u kojemu nema klasa (za građane RH koji su svi socijalno jednaki i imaju iste ekonomske mogućnosti) te apele o klasnoj slozi (kapitalističke političko-ekonomski elite). I ptici na grani je jasno da sva ova mučna rabota crkvenih i politikanskih elita, i to ne samo u Samoboru već i u ostatku Hrvatske, i ne samo ove godine već punih dvadeset i više godina (mise zadušnice za Antu Pavelića, Vatikanski ugovori, prisustvo državnog vrha crkvenim ceremonijama...) ima jedan jedini cilj - nastaviti sve vidljiviju fašizaciju hrvatskog društva te brutalnu kapitalističku eksploataciju najširih narodnih i radnih masa u Hrvatskoj. Nacionalno i socijalno izrabljivanje hrvatskih građana radi stjecanja kapitalističkog profita (vatikanskog profita) glavna je svrha i ove aktualne tragikomične epizode političko-crkvenih orgija u gradu Samoboru. Nažalost, to očito nije ni prvi a ni zadnji slučaj takve vrste povijesnog apsurda.