Bilo kuda, balkanski kapitalisti svuda!

Autor: Z. Vitanović

Parafraza reklame jednog domaćega proizvoda u naslovu upućuje na aspekt kapitalističke nehumanosti balkanske provenijencije gotovo nepoznat široj hrvatskoj javnosti, a kojem su često izloženi radnici, građani RH-a, na privremenom radu u inozemstvu.

Na to da 'kapital prelazi nacionalne granice' upozoravali su nas lijevi mislioci koje su na stup srama pribili njihovi dojučerašnji lažni štovatelji i nepismeni zaštitnici, oportunisti i konvertiti svih profila. Mediji javnost konstantno bombardiraju pričama o iseljavanju hrvatskih građana u Njemačku i Irsku, navode brojeve iseljenih, mjesta koja napuštaju, autobusne linije, dojmove prije i poslije odlaska. Time se neprekidno zagušuje medijski prostor, dok užasne istine o bezobzirnom izrabljivanja radnika iz Hrvatske ostaju skrivene. Ono što je posebno zanimljivo primijetiti je da se često radi o izrabljivanju od strane kapitalista iz Hrvatske.

Hrvatski mediji javnosti u Hrvatskoj ne prenose činjenicu da dobar dio hrvatskih radnika u Njemačkoj, na primjer, ne radi u njemačkim tvrtkama već u tvrtkama u vlasništvu Hrvata ili drugih stanovnika bivše države. Riječ je tu o poduzećima koja su registrirana u Hrvatskoj, često na ime članova obitelji pravoga vlasnika. Neka od njih su u sudskim ili stečajnim procesima, a pitanja radničkih prava u njima znaju biti zastrašujuća. Ne treba imati nikakvih iluzija, broj radnika iz Hrvatske zaposlen u njemačkim tvrtkama nije onoliko velik koliko se domaćoj javnosti predstavlja, a postoje indicije da naši poslodavci kod kojih naši radnici u stvari rade imaju odnos prema radu i prema radničkim pravima koji nije ni blizu onakvog kakvome se bjegunci iz Hrvatske nadaju.

Satnica kod balkanskog kapitalista u Njemačkoj zna biti dvostruko manja od uobičajene, radnik često radi prekovremeno i to mu nije ni priznato, ni plaćeno kao prekovremeno (rad od 7-18 od ponedjeljka do subote), te radi na više poslova za koje niti je školovan, niti je plaćen. Situacija je, u osnovi, ista kao i u Hrvatskoj. Treba dodati i to da poslovođe znaju biti propali poduzetnici iz Hrvatske koje novi vlasnici zaposle jer su iz iste branše. O tome kako radnik iz Hrvatske živi i radi pod balkanskim kapitalistom u inozemstvu mučno je i pisati. Prehrana se uglavnom svodi na kupovinu najjeftinije robe, a poneki ne vide ni svijetlo dana - po noći odlaze na posao i po noći se vraćaju s posla, izloženi prijetnjama i kapitalističkoj prisili. Sve to skupa otuđuje radnika, odvodi u poroke kocke, prostitucije i alkoholizma.

Ulaskom u EU, otvaranjem granice, iselio se i iseljava ne samo radnik iz Hrvatske već i hrvatski kapitalist koji ga u tuđoj zemlji, daleko od kuće i najmilijih opet nečovječno tlači i bogati se na njegovom robovanju. Ako ste se pitali tko plaća silne medijske bajke i hvalospjeve o prilikama koje pruža emigracija, dio odgovora se krije u tome. Čast iznimkama ali takvih je malo i nisu neka garancija svijetle budućnosti za masu 'tranzicijskih gubitnika' koji odlaze što dalje od brdovitog Balkana.