Kada je zapravo moguć prijelaz iz kapitalizma u socijalizam

Jedan od glavnih ideoloških manevara u diskvalifikaciji socijalizma jest usporedba potrošačkog i tehnološkog standarda najrazvijenijih kapitalističkih zemalja sa standardom kojeg su imale zemlje 'realno postojećeg socijalizma' ili one malobrojne koje se još i danas deklariraju kao socijalističke. Taj manevar ima za cilj uputiti poruku – prelazak na socijalizam znači potrošačku oskudicu i tehnološko zaostajanje! No kada se sagledaju realna povijesna kretanja, dolazimo do 'zapanjujućeg' otkrića da je socijalistička modernizacija, tamo gdje je provedena, osigurala neusporedivo brži potrošački i tehnološki napredak nego u kapitalističkim zemljama usporedivog stupnja razvoja.

Naime, socijalistički projekt jest povijesno proveden u zemljama koje su bile polufeudalne polukapitalističke nerazvijene vukojebine, i upravo je socijalistička modernizacija osigurala, bez obzira na neosporne probleme i zaostajanja u kasnijoj fazi, najbržu konvergenciju prema potrošačkom i tehnološkom standardu razvijenog kapitalističkog zapada, da ne govorimo o podizanju zdravstvenog standarda, opismenjavanju i sl. S druge strane, nerazvijene zemlje kapitalističke periferije nisu ni približno, u okviru kapitalističkih odnosa, dosegnule sličan stupanj približavanja najrazvijenijim zemljama kapitalističkog centra.

Sve je to važno utoliko što prelazak na socijalizam može svoj puni potencijal napretka koji će biti od koristi za većinu ostvariti prije svega ukoliko se provede u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama, što je uostalom bilo predviđanje i samog Marxa. Dakle, prelazak na socijalizam može upravo u kapitalističkim zemljama koje su tehnološki i potrošački najrazvijenije osigurati da se dosegnuti stupanj razvoja proizvodnih snaga upotrijebi za manje nužnog rada, kvalitetniji, pravedniji i ekološki manje destruktivan standard nego što ga radna većina može ikada imati u okviru kapitalizma.

 (Hrvoje Štefan)