Skoro sve hrvatske stranke govore skoro isključivo o "poduzetnicima" (kapitalistima). Radnike se spominje vrlo rijetko, a kad ih se i spomene, onda je to u kontekstu siromaha, jadnih i siromašnih, kojima je, eto, teško, ali što se tu može... Kao da je tlačenje radnika nešto apstraktno i neuhvatljivo, bez ikakvih krivaca, kao vremenske nepogode.
S druge strane, stranke koje tvrde da su "lijeve", "antisistemske" ili u sebi imaju naziv "rad", "radnici" i sl. nešto češće spomenu radnike, ali uvijek tu dodaju i "poduzetnike", da se ni slučajno ne bi pomislilo da imaju nešto protiv kapitalista ili kapitalizma.
Naime, u kapitalizmu je to nužno tako - sve su sistemske stranke u službi kapitala i to većina njih, ako pažljivo slušate, čak i priznaje. Uvijek je tu kuknjava kako je "poduzetnicima" teško, a za radnika koga briga. Kao da "poduzetnici" čine većinu društva a ne obrnuto.
RF je tu, kao prava antisistemska stranka, iznimka - mi otvoreno kažemo da se borimo isključivo za radnike (uključujući i trenutno nezaposlene radnike, bivše radnike tj. penzionere i buduće radnike tj. studente) te sve obespravljene, potlačene i osiromašene (ne, "poduzetnici" tu ne spadaju). Za kapitaliste se ne borimo i nikada se nećemo boriti.
Mi smo jasno klasno određeni - kao, uostalom, i sve druge strane. Samo što se mi jedini borimo za radničku klasu, dok se svi ostali bore za kapitalističku klasu, koliko god to ne htjeli priznati.