Dobar dan svima, ja Vas pozdravljam s ovog izuzetno važnog mjesta po Grad Zagreb.
Ovo je prvenstveno mjesto otkuda vidimo ovaj velebni kip Franje Tuđmana vrijedan 4 milijuna kuna. Za Franju Tuđmana znamo da osim što je bio predsjednik JSD Partizan, da je tvorac i ideje o 200 bogatih obitelji koji će zavladati hrvatskom nakon što se društvena imovina privatizira. Dakle, radi se o ocu pretvorbe i privatizacije, u kojoj su uništene tisuće tvrtki i stotine tisuća radnih mjesta. Privatizacija društvene imovine prvi je stup današnje Hrvatske.
Preko same Vukovarske, vidimo izgradnju trenutnog Spomenika domovini, koji će koštati čak 35 milijuna kuna. Taj spomenik označava drugi ideološki stup ove države, a to je rat koji smo preživjeli u 90 godinama, koji je danas, 24 godine poslije zadnjeg metka, izvorna točka svim političarima na vlasti i prva stvar na pameti kada recimo dobiju kakvu kritiku za svoju prije svega poltronsku i antinarodnu politiku koju provode.
Idući pak spomenik koji čeka svoju izgradnju je Spomenik žrtvama Holokausta, spomenik koji je za mene posebno degutantno postavljen odmah do Crne Katice, lokomotive koju možemo vidjeti na glavnom kolodvoru, i lokomotive koja je prevozila logoraše u drugom svjetskom ratu od logora Danica, pa do kolodvora u Koprivnici, odakle su dalje prevoženi na gubilišta. Taj spomenik mudro prešućuje domaći holokaust, prema domaćim Židovima, prema domaćim Romima i Srbima, ali i komunistima, da ne bi danas naljutili nasljednike ideologije koja je na ovim prostorima provodila Holokaust. Taj spomenik (vrijedan 7 milijun kuna) označava prije svega reviziju povijesti u kojoj se prešućuje i ocrnjuje bivša država, kao nepoželjnom tamnicom naroda, što nam politička elita servira, i to naravno zato što nema rezultate koje može pokazati za posljednjih 30 godina svoje vlasti.
Iza nas je pak zgrada Gradske uprave, zgrada u kojoj stoluje jedan despot, kao slika i prilika današnje politike. Zgrada je to u kojoj se upravlja s više od 10 milijardi kuna u proračunu Grada. Usporedbe radi to je više od polovice cijelog državnog proračuna Crne Gore. Ove sve spomenike sagradili su i sagradit će tvrtke bliske tom despotu. I to ne po političkim idejama. Te će firme naknadno, ili njezini vlasnici, koje posluju s Gradom više ili manje uspješno, svoje profite donirati u dobrotvorne svrhe, što je svakako račun stranke gradonačelnika. I u tome nema ništa sporno, sistemski je dopušteno da privatna i pravna osoba ulaže u svog političkog kandidata. Pa zatim nastavi poslovati s gradom.
Tako na godišnjoj razini iz ove zgrade u privatni džep izađu milijuni za svakakve poslove, od onih hortikulturalne prirode, postavljanja novih višemilijunskih spomenika, pa do radova koji su nužni za organiziranje upravljanja gradom. Čak niti kantu za smeće ne nabavljamo bez privatnog posrednika, niti ne mijenjamo žarulju na ovoj ovdje lampi bez privatnog posrednika. Privatno vlasništvo i poduzetništvo su u ovom sistemu ipak stup ekonomije, pogotovo kada su naslonjeni na proračune.
I sve to po zakonima koji garantiraju javnu nabavu i tzv. „slobodnu tržišnu utakmicu“. A zakoni su produkt sistema koji privatan profit stavlja ispred javnog dobra i javnog interesa, iako privatan profit uvijek stoji nasuprot javnom interesu. A ovi spomenici ovdje simbol su tog sistema, i osim što su prilika određenim tvrtkama da njemu zarade, simboli su i sustava vrijednosti današnje politike i naše zemlje. A to su da ponovimo pretvorba i privatizacija, stvaranje nove ekonomske elite i predaje javnih dobara stranom kapitalu, nikad završeni rat i revizija povijesti uz nametanje nove ideološke paradigme. Ovi spomenici služe kao pokriće za danju reprodukciju tog sistema, sistema kojemu je ime kapitalizam.