Lokalna demokracija u "mraku" i u "demokraciji"

Lokalna demokracija u "mraku" i u "demokraciji"

Piše: Hrvoje Štefan

Način odlučivanja o izgradnji i financiranju infrastrukture za vrijeme socijalističkog „mraka” – o prijedlogu infrastrukturnih projekata glasalo se na referendumu gdje je izlaznost morala biti minimalno 60% upisanih birača, referendum se raspisuje na području razine vlasti od značaja za navedene objekte (na području na kojem će građani imati najviše koristi ili najviše koristiti navedene objekte). Ukoliko se na referendumu izglasa izgradnja jednog ili više infrastrukturnih objekata, oni se financiraju samodoprinosom iz dohotka građana u roku od pet godina. Svi referendumi koji su se raspisivali na području bivše zajednice općina Rijeka od 1965, u pravilu svakih pet-šest godina, su uspjeli, osim posljednjeg 1990 godine. Odaziv, a ujedno i glas za predloženu listu objekata, bio je u prosjeku preko 80% upisanih birača.

Način odlučivanja o izgradnji i financiranju infrastrukture nakon nastupa „demokracije” - izgradnja infrastrukturnih objekata najavljuje se u predizbornom programu vladajuće stranke ili o njemu diskrecijski odlučuju nositelji vlasti – većina u parlamentu/gradonačelnik – za vrijeme trajanja četverogodišnjeg mandata. Gradonačelnik/parlamentarna većina u pravilu su izabrani od strane maksimalno 15-20% upisanih birača. Financiranje se vrši zaduživanjem na 15-20-30 godina ili javno privatnim partnerstvima sa obavezom vraćanja privatnom kapitalu uloženog na isti rok. Vraćati kredit korišten za izgradnju infrastrukture mora većina upisanih birača koja nije glasala za vlast što se zadužuje na njihov račun ili buduće generacije koje nisu uopće bile u prilici glasati. Privatnom kapitalu koji je financirao izgradnju infrastrukture dugoročno se odlijevaju porezni novci na ime kamate, što je dodatni porezni trošak kojeg nema u slučaju financiranja infrastrukture putem samodoprinosa koji se izdvaja iz dohotka građana na pet godina.