Desničarski i liberalni provokatori često na stranicama RF-a postavljaju vrlo "pametna" pitanja otprilike u ovom stilu:

"Kako to da ljudi u potrazi za boljim životom bježe u zapadne kapitalističke zemlje, a ne u Sjevernu Koreju, Venezuelu ili Kubu?"

Odgovor je vrlo jednostavan. U zemlje poput Njemačke se ide jer su te zemlje (kao često bivše imperijalističke i kolonijalne, a sad neoimperijalističke i neokolonijalne države) najmoćnije i najrazvijenije pa ondje ima, logično, posla jer je u njima velika ekonomska aktivnost. Taj posao nije nužno dobar (mnogi migranti rade najgore poslove), ali ga bar ima - za razliku od nerazvijenih zemalja periferije, gdje je ekonomska aktivnost manja i ima manje novca, pa nedostaje i takvih, loših, poslova.

Drugo, zemlje poput Njemačke, Irske ili Švedske su nam relativno blizu i dio su EU (pa se u njih može ići legalno i lako). Nabrojene "socijalističke" zemlje su jako daleko, a u neke se - npr. Sjevernu Koreju - jedva ulazi i turistički, a kamoli zastalno (čak i kad bi to netko htio). Uostalom, ljudi se ne sele ni u kapitalističku Južnu Koreju, ni u kapitalističku Kolumbiju, ni na kapitalističku Jamajku, tako da je to smiješan argument.

Osim toga, od svih tih nabrojenih "socijalističkih" zemalja, samo se Kuba može smatrati socijalističkom - ali i to samo u smislu autoritarnog realsocijalizma 20. stoljeća, što nije moderni demokratski socijalizam 21. stoljeća za koji se zalaže RF. Unatoč tome, ljudima je ondje svejedno bolje nego u siromaštvu kapitalističkog Haitija ili većine kapitalističkih centralnoameričkih zemalja (iz kojih se također masovno bježi, npr. iz kapitalističkog Meksika ili Hondurasa u SAD).

Sjeverna Koreja je ekstremna diktatura koja se ni po čemu ne može smatrati socijalizmom (a danas i službeno kao svoju ideologiju ima tzv. ju che, a ne socijalizam).

Venecuela je pak zemlja izmučena dugogodišnjim američkim sankcijama (kao i Kuba), a u zadnje vrijeme i stalnim pokušajima državnih udara, koja od "socijalizma" ima tek nominalno prosocijalističku vladu, ali koja je još uvijek kapitalistička. U Venecueli, naime, najnormalnije (nažalost) postoje kapitalisti, kapitalističke firme i tržište. Npr. 95% televizijskih stanica su u privatnom vlasništvu. Isto tako postoje brojne privatne kompanije. To je vrlo lako provjeriti na internetu umjesto da se napamet lupa o nekakvoj "socijalističkoj" Venecueli kao što to čine domaći libertarijanski trolovi.

Demokratskog socijalizma za koji se RF zalaže u punom obujmu nema još nigdje - to je sistem koji se tek treba pojaviti. Ono što postoji su tek neki pojedinačni elementi (kao što je npr. javno i besplatno školstvo, zdravstvo, prijevoz i sl.), koji će činiti dijelove budućega DS21. Kuba nije ono za što se mi borimo (iako je Kuba postigla i mnoga zapanjujuća dostignuća - npr. u zdravstvenoj zaštiti), a pogotovo Sjeverna Koreja to nije. Kako je već rečeno, Venecuela nikad nije ni prestala biti kapitalistička (što se tiče svog ekonomskog ustroja) unatoč oštroj retorici pokojnog Cháveza i njegovih nasljednika.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?

×

Greška

[OSYouTube] Alledia framework not found