Da jasno je da trebamo promjenu — no samo zagovaranje promjene potpisuju svi od ministrice Divjak do Radničke fronte. Ipak, način na koji shvaćamo promjenu se bitno razlikuju. Ministrica Divjak Hrvatsku vidi u još jačoj integraciji u EU tokove a RF budućnost vidi kao otpor upravo tim tokovima.

Kako da počnemo rješavati klimatske promjene? Klimatske promjene uzrokovane su načinom proizvodnje — kapitalističkim načinom proizvodnje koji nije usmjeren zadovoljavanju potreba već stvaranju profita. To je neracionalan način proizvodnje kojem je cilj proizvoditi što više, poticati što veću konzumaciju, čega je posljedica i ogromna količina plastike i ostalog teško razgradivog otpada.

Srednjoškolci nisu odgovorni zbog toga što se ekološki problem uglavnom shvaća kao problem „neodgovornih političara” umjesto načina proizvodnje. No oni simptomatično adresiraju problem upravo u tom smjeru. Kaže se „tu smo da pokažemo otpor sistemu koji se ponaša kao da klimatske promjene ne postoje”. No svi vrlo dobro znamo da klimatske promjene postoje, a političari se uglavnom trude ponašati upravo tako da djeluju ozbiljno u nastojanju da se ti problemi riješe i oni će također vrlo rado potpisati poruke „Trebamo promjenu, trebamo je sad” kao i onu „Spasimo planet”. Apsolutno su svi deklarativno za spašavanje planeta. No naravno nisu za promjenu načina proizvodnje.

Prosvjednici su poručili hrvatskim političarima kako su oni još lošiji od ostalih zemalja EU. „Druge članice Europske unije su već poduzele ozbiljne mjere kako bi daljnje zagađenje spriječile. Što je Hrvatska napravila?” Istovremeno su ih pitali „jeste li zabranili jednokratnu plastiku?”. Kada bi HR zabranila jednokratnu plastiku mi bismo vjerojatno završili u sankcijama i to upravo tih zemalja koje srednjoškolsci pozdravljaju kao „odgovornije” od Hrvatske jer uvozimo njihove proizvode koji dolaze u toj plastici. Hrvatska u tome sudjeluje minorno — naš izvoz je bijedan i sve se više smanjuje, gašenjem brodogradnje on će biti još manji. Istovremeno se dominacija upravo tih bogatih zapadnih zemalja kapitalističkog centra EU temelji na izvozu u zemlje na periferiji, kao i tehnološkim inovacijama koje itekako sudjeluju u globalnom zagađenju. Njemačka koja spada u te napredne zemlje s kojima se volimo uspoređivati zemlja je s daleko najvećim udjelom u emisiji stakleničkih plinova (900 milijuna tona karbonskog dioksida godišnje).

Zato adresirati problem na ovaj način nije revolucionarno, već upravo potiče "revoluciju" koja osigurava da sve ostane kako jest. Revolucija koja ne adresira problem već samo upozorava na dijagnozu nije revolucija. Takva reakcija ne samo da neće potaknuti revoluciju već će upravo odgojiti generaciju političara koji nemaju problema s tim da istovremeno bacaju floksule o plastici i nastavljaju tu plastiku uvoziti. Opasni auto-imperijalizam koji našim političarima zamjera još više nego stranima — samo će dodatno učvrstiti našu poziciju na periferiji. To ne znači da ne treba pozdraviti angažman mladih srednjoškolaca, jer on ima još puno šanse da prave probleme adresira na pravi način. Važno je da su se srednjoškolci pokrenuli — jer bez pokretanja neće ni moći shvatiti u čemu je problem.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?