Da Hrvatska ima ozbiljan problem s fašizmom, toliko je očito da je nemoguće ne primijetiti. Kada se govori o antifašizmu uvijek uslijedi ona dobra stara 'dosta više ustaša i partizana', ali suprotno izgleda nije slučaj. Nakon sveopće hajke protiv Filipa Drače i kaznenog progona uzrokovanog srpom i čekićem na postolju spomenika Franje Tuđmanu čije se djelovanje pod istim simbolom sada tretira kao svojevrsna javna tajna, u Splitu su osvanuli ustaški grafiti - što je samo jedan u nizu mnogobrojnih takvih slučajeva diljem Hrvatske. S obzirom da je u slučaju srpa i čekića policija stvarno promptno intervenirala zbog 'uništavanja javne imovine' pitamo se koliko će sada vremena policiji trebati da identificira počinitelje. Ako kojim slučajem počinitelji i budu identificirani, pitamo se kakve će sankcije snositi budući da su, kao što smo mogli vidjeti u nedavnom slučaju napadnutih vaterpolista Crvene zvezde, hrvatski nacionalni sportovi upravo nacionalizam i mržnja - u čemu desničarske, fašistoidne struje posljednjih godina stvarno zaslužuju titulu državnih prvaka.
Ali ni ovo sve između ova dva incidenta. Na nogometnoj utakmici na Poljudu između Hajduka i Lokomotive Torcida je pjevala navijačku pjesmu poznatu još iz vremena jugoslavenske lige: ‘O Zvezdo zvezdana /ti kurvo jebana /jebo te Velež, jebali te svi /a najviše Splićani.’
Pitamo se koliko ovaj grad može dublje tonuti, i da li se ova mrlja može izbrisati. Sram nas je ovakvog grada ali i stanovnika koji svojom šutnjom podržavaju ovakve napade i djela.
Možda su rane duboke i nikad ne zacijele ali pitamo se do kud ovo ide? Što je sljedeće? Koliko se još dugo moramo pretvarati da se radi o izoliranim slučajevima, a ne uznapredovaloj fašizaciji društva
Što trebamo dočekati da bi stvari počeli zvati pravim imenom i sukladno s time ih tretiramo?