Autorica: Fanny Gallot
Važna uloga žena u pokretu Žutih prsluka ne iznenađuje. Borba protiv visokih cijena života, omogućila je ženama da rasvijetle i politiziraju teške terete s kojima se nose.
Zadnjih dana francuski mediji su među žutim prslucima, pokretom koji su zapalili prodvjedi protiv poreza na gorivo neoliberalnog predsjednika Emmanuela Macrona, otkrili značajnu prisutnost žena svih dobi. Na terenu, na lokalnoj razini, žene su najprisutnije na barikadama i očito su stalno prisutne u medijima. Mnoge žene su se istaknule među žutim prslucima; od Priscile Ludoski, koja je pokrenula peticiju koja je dobila skoro milijun potpisa, do Jacline Mouraud, koja je na Facebooku objavila video koji je krajem listopada postao viralan. Mouraud je upozorila na sve manju kupovnu moć, niske plaće, poreznu nepravdu i klasni prezir moćnih, sve pod parolom: “Macron, ostavka!”
Sudjelovanje žena u štrajkovima i društvenim pokretima nije ništa novo, posebno kada se radi o borbi povezanoj s visokom cijenom životnih potreba. Pa ipak, iznenađujuće što se uključenost žena još uvijek prezentira kao nešto “izvan norme”.
NA PRVOJ LINIJI
Zapravo, od 18. stoljeća žene su bile dio pobuna u Francuskoj, od prosvjeda za kruh, do onih protiv poreza (davanja) i gospodara. Doista, žene su često imale središnju ulogu, opominjući muškarce da ih prate.
Povjesničarka Arlette Farge o ovom je razdoblju pisala u svojoj knjizi “Povijest žena od 16. do 18. stoljeća (Histoire des femmes XVIe-XVIIIe siècles):
“Od samog početka, žene su u pobunama zauzimale središnje mjesto, na prvim linijama fronte, pozivajući muškarce da ih slijede. U ovim prosvjedima, kada se “svijet izokrenuo naopačke”, muškarci nisu bili iznenađeni, bili su potaknuti ženskim vapajima i pozivima; povećali su masovnost svojim prisustvom”.
Muškarci su bili veoma svjesni kakav dojam žene ostavljaju na vlast, a što su manje optuživane, manje će se bojati. Znali su da takav ‘otklon’’ može osigurati buduće pobjede pokreta. Muškarci su to znali, no u isto vrijeme su osuđivali žene, njihove molbe, njihovo izražavanje i ponašanje. Fascinirani i iziritirani, žene su komentirali iz daljine, smatrajući ih neprikladnima, pa i pretjeranima.
Prikaz uloge žena u prosvjedima u 18. stoljeću, koji daje Farge, može nam pomoći da shvatimo povezanost žena sa društvenim pokretima i formalnim politikama na općenitijoj razini. Bez obzira jesu li bile pokretačice borbi ili su samo sudjelovale, muškarci su ih osuđivali jer je njihova prisutnost sadržavala transgresiju rodnih normi. Kada su štrajkale ili prosvjedovale, muškarci su ih kritizirali, pa čak i diskreditirali.
U oktobru 1789., žene su bile te koje su protestirale protiv visoke cijene kruha i marširale na Versailles da svrgnu kralja. Inzistirale su na pravu na kruh i krenule na Pariz kako bi svrgnule “pekara, njegovu ženu i sina” (dakle, kralja i njegovu obitelj).
Povjesničarka Anaïs Albert u svojoj knjizi ““Belle Époque” pokazuje kako su žene iz niže klase imale središnju poziciju u mobilizaciji protiv visokih cijena, niskih plaća i bijednih radničkih uvjeta. To je bio slučaj i sa štrajkom švelja 1917.[1] [dvotjedni štrajk u ratno vrijeme koji je osigurao ukidanje rada nedjeljom popodne]. To možemo zahvaliti činjenici da je upravljanje kućanskim troškovima radničke klase ležalo na ženama kao važan dio kućanskog rada koji su obavljale.
Ove pobune nisu bile spontane ili sporadične. Naprotiv, o njihovoj specifičnoj racionalnosti pisao je E. P. Thompson u svom djelu o stvaranju engleske radničke klase. Osim siromaštva, u korijenu takvih pokreta leži nepravda: iskustvo koje su imali i muškarci i žene, boreći se protiv prešutnog društvenog ugovora.
1970-ih, radnice koje su štrajkale stavile su u fokus dostojanstvo rada. Doživljavale su ponižavanje, svakodnevno omalovažavanje od šefova, bile su žrtve prezira nadređenih. U njihovoj borbi fokus je bio na dostojanstvu i prepoznavanju vrijednosti i propitivanju granica pravednosti i nepravednosti.
NA MARGINAMA
U povijesti borbi u kojima su zajedno sudjelovali muškarci i žene primjećujemo da su žene bile isključene iz organizacijskih i strateških zadataka kojima su se bavili muški sindikalisti. U kontekstu rodno mješovitih industrijskih štrajkova, radnice su često bile samo promatračice, dio borbe, ali ne i uključene u razvijanje strategija. Premda su feministkinje govorile o poveznicama ženske i klasne borbe, zasnovano na iskustvu radnica, nisu uvijek uključivale radnice u sam intelektualni rad.
U svim društvenim pokretima današnjice, uključenost žena je konstantno velika, pa ipak izgleda da nas to i dalje iznenađuje. Svaki put kad žene sudjeluju u mobilizaciji, nekako ispadne da je to novost. Njihovo sudjelovanje se smatra nečim posebnim, čak i onda kada su same pokrenule pobunu! No, ono što najviše iznenađuje je što se njihovo sudjelovanje zaboravlja - njihova prisutnost retrospektivno postaje nevidljiva.
U Francuskoj su posljednjih godina žene snažno prisutne u radničkim pokretima, posebno u štrajkovima dominantno ženskih radničkih sektora - u zdravstvu (primjerice medicinske sestre) ili u sektoru čišćenja. U jesen 2017., radnice tvrtke za čišćenje Onet štrajkale su nekoliko dana za bolje uvjete na željezničkim stanicama [2], a radnice u hotelu Clichy Holiday Inn pobunile su se protiv opresivnog radnog tempa i satnice*.
Trenutni štrajk radnica u hotelu Park Hyatt Vendôme osim na “klasične” radne uvjete ukazuje i narodnu i rasnu podjelu rada.
KUĆNA FRONTA
Danas, u pokretu ‘žutih prsluka’, uključenost žena je dijelom povezana s njihovom ulogom u kućanskom radu. Čak i aka se motivacija ne svodi na to, neplaćeni rad na “spajanju kraja s krajem” odnosno upravljanju obiteljskim kućnim budžetom, uvijek je na leđima žena.
Također, neke žene su u ovaj pokret uključene kao radnice u sektorima skrbi, gdje je organizacija i kolektivna mobilizacija posebno zahtjevna u kontekstu samih radnih mjesta. Njihovo sudjelovanje u pokretu ‘žutih prsluka’ osvjetljava i politizira njihove teške radne i životne uvjete. To se vidi i iz prvih objavljenih anketa o sudjelovanju u pokretu: mnogo je skrbnih radnica, kućnih pomoćnica i samohranih majki. S publicitetom koji imaju ‘žuti prsluci’ događa se promjena u smjeru veće vidljivosti žena, no to je i dalje neka opća tendencija, dok programi konzervativnih TV-kanala (primjerice BFMTV), više prostora daju muškarcima.
S feminističkim inicijativama koje se odvijaju na globalnoj sceni, od španjolskog masovnog štrajka za Međunarodni dan žena, preko borbi za pravo na pobačaj, #MeToo pokreta do demonstracija u Francuskoj 24. 11, protiv nasilja nad ženama, razvija se novi val feministiškog aktivizma. Veliku važnost u ovim inicijativama ima promocija ženskih glasova u medijima.
Struktura glasnogovornika ‘žutih prsluka’ simptomatična je za tendenciju održavanja nevidljivosti žena - zastupljene su u omjeru 1:4 (muškarca). No, specifičnost pokreta je da nema nominirano vodstvo koje bi omogućilo muškarcima da monopoliziraju vidljivost. Oblici demokratske organizacije koji su se s vremenom pojavili unutar pokreta daju mogućnost da glasovi žena ne budu tako lako utišani.
U kontekstu u kojemu je vođenje kućanstva za sve više žena sve teže, pokret im omogućuje da u javnom prostoru govore o onome što inače ostaje u privatnoj sferi. Velik broj žena opterećenih ovim odgovornostima više ne može izdržati i imaju pravo da probleme koji se općenito smatraju privatnim razotkriju kao društvene uvjete i dokažu da je osobno doista političko.
Prevela: Sanja Kovačević
[1] https://www.francetvinfo.fr/replay-radio/france-info-y-etait/14-mai-1917-quand-des-midinettes-en-greve-font-changer-la-loi_1754237.html?fbclid=IwAR0XwVcu1bsiqIsrMO13Uq2arMPQsRAMvBaHk_OX3MD51YCc6DqvuDGDtwQ
[2] http://www.cnt-so.org/Greve-des-salaries-d-Onet-site?fbclid=IwAR0NlvYtPmEYL6GzEvY9RzzhY998WwmqQ8S1GLz_xqGB5NYtw0WzG5AjSFM
Izvor: https://jacobinmag.com/2018/12/gilets-jaunes-women-yellow-vests-france?fbclid=IwAR2gCP9dt9AUqWDU5gHldO8eP-INSVc4mEyyo_8uPopnycJi5amZebvFmFE