Radnička fronta Istre je još krajem prošle godine, u početku krize u Uljaniku, vrlo jasno definirala problem, iznijela niz zahtjeva prema Vladi RH, Gradu Puli, Istarskoj županiji, Upravi i sindikatima, uputivši pritom poziv i radnicima i lokalnoj zajednici na zajedničku borbu kako bi se očuvala brodogradnja, s nedvosmislenom porukom - Ne damo Uljanik, ne damo Pulu.
Zato smo još početkom godine pokrenuli medijsku kampanju solidarnosti “Ne damo Uljanik", u sklopu Inicijative za obranu Uljanika organizirali prikupljanje potpisa za peticiju koju je u samo nekoliko dana potpisalo više od tisuću ljudi (peticijom se tražila smjena Uprave i državno preuzimanje Uljanika), te održali prosvjed na Portarati na kojoj su se s radnicima Uljanika solidarizirali i podršku im pružili gotovo svi borbeniji sindikati u Hrvatskoj, te radnici Luke Kopar. Za 1. maj smo prosvjednom šetnjom obišli sve ključne lokacije u gradu kako bi upozorili na štetne neoliberalne politike, njihove aktere i žrtve (Forum - gradska uprava, riva - Arena trikotaža i Glas Istre, Park Grada Graza - Uljanik), te smo sa centralnog prvomajskog prosvjeda na Portarati poručili - Borba se nastavlja!
Nakon što smo zadnjih mjeseci ispisali gomile tekstova, priopćenja i analiza o tome kako brodogradnji nema alternative, podržali samoorganiziranje radnika kroz Stožer za obranu brodogradnje - Uljanik, nakon što smo svakodnevno bili uz radnike na ulicama Pule i Zagreba, došlo je vrijeme još jednom pozvati sve na odlučni otpor tajkunizaciji pulskog priobalja uz vrlo jasne i nedvosmislene zahtjeve koji jedino mogu osigurati dugoročnu opstojnost brodogradnje:
a) kroz proces dokapitalizacije državno preuzimanje upravljačkog paketa Uljanika uključivo s 3. majom, uspostavljanje velikog brodograđevnog konzorcija na nacionalnoj razini uz izgradnju potpornih mehanizama (fondova, razvojnih banaka) i infrastrukture, te strategije razvijanja prateće industrije kako bi se povećao udio domaćeg proizvoda u brodogradnji.
Ni u kojem slučaju se ne smije ponoviti situacija s privatizacijom banaka, da se brodogradilišta saniraju stotinama milijuna kuna javnih sredstava, a zatim završe u privatnim rukama ili stranom vlasništvu. Ukoliko to i znači suprotstavljanje Europskoj komisiji i njezinim pravilima slobodnotržišnog natjecanja, kao što se uporno tvrdi, onda se Europskoj komisiji treba čvrsto suprotstaviti u svrhu obrane interesa hrvatskog gospodarstva i interesa radne većine.
b) osigurati čvršće mehanizme informiranja radnika i radničkog sudjelovanja u radu upravnih i nadzornih tijela u kojima bi radnički predstavnici bili direktno odgovorni radnicima, te stvaranje preduvjeta za uspostavljanje prave ekonomske demokracije i radničkog samoupravljanja. Sve navedeno je važno kako bi se u prvom redu spriječilo da izabrani radnički predstavnici opet ne zastupaju interese radnika, te kako bi se stalo na kraj političkom kadroviranju, raznim sukobima interesa, i osigurala transparentnost i odgovornost poslovanja prema radnicima i široj zajednici
c) provođenje temeljite istrage svih nadležnih državnih tijela s ciljem utvrđivanja potencijalnih kriminalnih aktivnosti u Uljaniku i ostalim hrvatskim brodogradilištima, te osiguravanje pravednog i nepristranog sudskog procesuiranja svih odgovornih i vraćanje nezakonito stečene dobiti i imovine