Udruživanje strukovnih sindikata i nastavak borbe: 2016.-2017.

Udruživanje strukovnih sindikata i nastavak borbe: 2016.-2017.

Sramotnu odluku Županijskog suda u Zagrebu kojom je najavljeni štrajk radnica i radnika Croatia Airlinesa proglasio nezakonitim smatramo izravnim napadom kapitalističke države na radništvo uz pomoć sudstva čiji bi posao trebao biti da kao nezavisno tijelo vlasti osigura provođenje Ustavom i drugim zakonima ostvarenih prava.

Pročitajte naše Priopćenje povodom zabrane štrajka u Croatia Airlinesu [https://www.radnickafronta.hr/…/858-priopcenje-radnicke-fro…], a ovog tjedna vam u seriji tekstova donosimo pregled borbe radnika i radnica CA te njihovih zahtjeva i razloga za štrajk.

[Prvi tekst možete pročitati ovdje: https://radnickafronta.hr/citaonica/clanci/860-uspjeh-sindikata-kabinskog-osoblja-zrakoplova-i-radnicke-solidarnosti-u-uvjetima-nepokolebljive-neoliberalne-politike-2013-2015]

***

S obzirom na ograničenja kakva propisuje Zakon o reprezentativnosti (2015.), nekoliko sindikata kojima je bilo onemogućeno pregovaranje zbog odredbi u tom zakonu zbog premalog broja članova/ica odlučilo se udružiti. Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova (SKOZ), Hrvatski sindikat prometnih pilota (HSPP), Sindikat inženjera i tehničara u zrakoplovstvu (SITUZ) i Samostalni strukovni sindikata aviomehaničara Hrvatske (SSSAH). organizirali su se u veći sindikat - Organizaciju radnika Croatia Airlinesa (ORCA) kako bi im bilo uopće omogućeno pregovaranje s upravom oko radnih uvjeta i novog kolektivnog ugovora no i svjesni potrebe osnaživanja i međustrukovne solidarnosti. Poslodavac je od samog početka zauzeo neprijateljski stav prema novom, snažnijem sindikatu. ORCA navodi i kako je udruživanje bilo logično i s obzirom na već postojeću suradnju i ostvarenu međustrukovnu solidarnost, te naglašavaju kako ih zastupa izvršni odbor u kojem su prisutni predstavnici različitih profesija, čime se želi postići veća doza demokratičnosti i izbjeći situaciju gdje jedna ili druga skupina radnika figurira kao nositelj sindikalne borbe.

Osnovna motivacija tada, kao i danas, bila je donošenje kolektivnog ugovora kojim bi se regulirale nepravilnosti i odredbe štetne za radnike/ce iz ugovora 2015. - ugovora koji je htjela potpisati Uprava, a kojim su bila skresana radnička prava zbog procesa restrukturiranja. Od samog osnutka ORCA je nastojala osigurati pregovore koji bi uopće uzeli u obzir radnički prijedlog kolektivnog ugovora, upozoravajući na problematično poslovanje tvrtke u državnom vlasništvu te na brojna kršenja radničkih prava kada u situaciji nepostojanja kolektivnog ugovora uprava ne samo netransparentno već i selektivno (znači bez ikakvog pravnog temelja) provodi nevažeći kolektivni ugovor tako što provode odredbe koje im odgovaraju, a ignoriraju one koje im ne odgovaraju, sve u “službi” daljnje privatizacije i doslovnog uništavanja firme u državnom vlasništvu.

Prvo otvoreno pismo Vladi i premijeru uputio je, nakon neuspješnog mirenja, SKOZ (31. 1. 2017.) u kojemu se pridružuju kritikama koje je Sindikat prometnih pilota uputio Upravi tražeći transparentno angažiranje nove, stručne uprave. Pišu i o specifičnim kršenjima prava kabinskog osoblja, ističući otvoreni antagonizam Uprave prema radnicama/ima u tom sektoru, kroz metode prisile i mobbinga - pojačanom kontrolom, aktivnim traženjem propusta, čestim “privođenjem” na razgovore o navodnim (odnosno nikad dokazanim) propustima itd.

Kao glavni i najveći razlog za bijeg iskusnih radnika/ca iz sektora “letača” (kabinskog osoblja i pilota) navode nehumana radna vremena, koja sve češće rezultiraju i velikim brojem ozbiljnih zdravstvenih problema. Nakon sezonskog agencijskog zapošljavanja, godinama se pojavljuje problem nedostatka radnika izvan sezone, no agencijski radnici se najčešće ne vraćaju nakon odrađene sezone. Drugim riječima svoju budućnost ne vide u Croatia Airlinesu. Iz godine u godinu se radi s premorenim manjkom radnika.

Ističu i kako su ugovori na neodređeno vrijeme kabinskog osoblja bili također svojevremeno izboreni pod prijetnjom štrajka. U slučaju kabinskog osoblja zrakoplova, takva eksploatacija dovodi do gubitka kadra i do konstantne potrebe za školovanjem novog kadra, a i iskusni i mladi članovi kabinske posade prelaze iz “letača” na zemaljske poslove. “Samo u prosincu 2017. je 10% većinom stalno zaposlenog kabinskog osoblja odlučilo prijeći na zemaljske poslove. U proteklih nekoliko godina, broj dugogodišnjih radnika koji su napustili Croatia Airlines premašuje 30% stalno zaposlenog kabinskog osoblja”, stoji u otvorenom pismu SKOZ-a.*

Prvi štrajk u organizaciji ORCA-e bio je najavljen u ljeto (kraj srpnja/početak kolovoza) 2017. godine, a tim povodom ORCA je objavila priopćenje za javnost (2. 8. 2017.) u kojemu navodi svoje zahtjeve i razloge štrajka. U priopćenju navode i kako su pokušali stupiti u pregovore već krajem 2016. godine odnosno prije isteka starog Kolektivnog ugovora, no da im to nije bilo omogućeno. Smatraju da se uprava prema njihovom sindikatu postavila neprijateljski.

“Odbijanje poslodavca da istinski sudjeluje u procesu socijalnog dijaloga u Croatia Airlines te sasluša predstavnike radnika, pokazuje kako Uprava ne mari za transparentnost, dobrobit svojih zaposlenika, a posljedično ni za poslovanje firme.”

Na osnovi vlastite analize poslovanja firme uputili su upravi niz relevantnih pitanja i kritika koje se odnose na netransparentno i štetno poslovanje, opstrurianje pokušaja sindikata da ravnopravno pregovaraju i općenito na kršenje radničkih prava. 19 pitanja* koja je sindikat uputio poslodavcu ostala su i nakon godinu dana bez odgovora. Iz tih pitanja, kao i iz same činjenice da ih je poslodavac svjesno izignorirao evidentno je da:

  • poslodavac odbija pregovore sa sindikatima
  • ignorirao je svojevremeni prijedlog ORCA-e da se potpiše međusindikalni sporazum sa SHSZUZ-om
  • krši strukovne standarde vezane uz organizaciju rada i radnička prava (primjerice, u CA letačke posade rade u blokovima od 6-7 dana + odmor od 36 sati, dok je standard propisuje 4-5 dana leta + 2-3 dana odmora).
  • kod aviomehaničara je utvrđen nezakonit broj prekovremenih sati
  • kompaniju je u posljednjih 5 godina napustilo 1/4 pilota i 1/3 aviomehaničara, a Uprava im onemogućava povratak
  • prema izvještaju o kadrovskim podacima prometni sektor ima 246 članova, a tehnika 198. Ako tu izuzmemo rukovodeće i administrativno osoblje, to je nekih 400 ljudi, a u ORCA je učlanjeno preko 320 tih radnika, ORCA predstavlja stav preko 80% radnika navedene skupine.
  • u sektoru kabinskih operacija nije zaposlen niti jedan radnik na neodređeno zadnjih 10 godina, te radnici u nesigurnim, prekarnim, oblicima rada predstavljaju više od 40 % radnika te skupine
  • članovi posada zrakoplova nemaju zagarantiran dnevni odmor ili propisanu stanku unutar radnog vremena
  • broj bodova, kojima su izražene plaće radnika, nije se mijenjao povoljno za radnike od 2000.
  • poslodavac angažira odvjetnička društva uz postojeću pravnu službu u Croatia Airlinesu
  • Upravi je podignuta plaća za 30% prvom mogućom prilikom nakon umanjenja plaća dijelu radnika u kompaniji
  • Uprava je zahtijevala isplatu bonusa za sebe svaku godinu zbog uspješnog poslovanja

Iz pitanja i zahtjeva, ali i cijelog procesa višegodišnje borbe, jasno je kako neoliberalne “poslovne prakse” koje izravno služe kapitalu ne samo da ne mare za radnike, već ih izlažu i sustavnom nasilju pritom koristeći svoje poluge moći, ne obazirući se na nikakve dogovore, standarde, pitanja i zahtjeve, a na kraju kao što vidimo ni na Ustav i zakone.

Agencijsko (pritom netransparentno) zapošljavanje ima izravne posljedice koje otežavaju poziciju stalnih radnika/ca u pregovaranju, kao i izravne negativne posljedice na radnička prava, radne uvjete, a onda i na zdravlje.

Iz analize ORCA-e vidljivo je i kako prekarni oblici zapošljavanja nisu povoljni ni za samo poslovanje kompanije niti donose ikakve uštede, već su isključivo u službi iskorištavanja radništva u cilju daljnje privatizacijske pljačke u kojoj sudjeluju poslovne i političke elite. S obzirom na iskustva zemalja koje su kroz te procese prošle nešto ranije - u podjeli plijena sudjeluju i najjače agencije koje posreduju pri zapošljavanju. Neki od mehanizama takvog zapošljavanja doslovno stvaraju prostor za financijske malverzacije i poslovanje čine potpuno netransparentnim. Radnici su u tom periodu osjetili posljedice i na samim plaćama (koje se nisu povećavale u korist radnika) dok troškovi rada za samu kompaniju nisu pritom ništa niži.

Racionalizacija troškova bio je jedan od glavnih argumenata za smanjivanje radničkih prava u kolektivnom ugovoru 2013. godine, no nakon toga su se naknade u upravi podigle za 30%. U ovom periodu kroz medije smo mogli pratiti i niz u najmanju ruku problematičnih poteza uprave: od prodaje vrijednih slotova londonskom Heathrowu ispod cijene do prodaje avionskih karata u SAD-u uz ogromnu proviziju. Pritom se sama kompanija medijski prezentira kao iznimno uspješna, a po njima tu “idilu” kvare samo pohlepni i nerazumni radnici.

Radnici također osjećaju posljedice do kojih je dovelo koncesioniranje odnosno davanje Međunarodne zračne luke Zagreb na upravljanje privatniku te nesavjesnog rada koncesionara. To dovodi do ozbiljnih propusta koja ugrožavaju i radnike i putnike i samu tvrtku: od preusmjeravanja i kašnjenja letova do ozbiljnih sigurnosnih propusta. U periodu nakon koncesioniranja, kašnjenja letova su porasla preko 100%. što dovodi do promjena u radnom rasporedu osoblja. Iz ORCA-e navode kako je za kašnjenja velikim dijelom “zaslužna” i politika štednje na troškovima rada u novoj zračnoj luci - kako se štedi na noćnom radu, a ni danju nema dovoljno tehničkih ekipa kako bi se posao obavio kvalitetno i sigurno. Bitno je naglasiti i da prema ugovoru CA nema nikakav zaštitni mehanizam koji bi mogao pritisnuti ili sankcionirati koncesionara.

Još od prve najave štrajka jasno je koliko je poslodavcu i državi stalo da štrajk pod svaku cijenu spriječi. Nakon što je ORCA uputila molbu za dostavljanjem podataka kako bi se mogao napraviti konstruktivan plan u vezi poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, kompanija je tužila sindikat i pokušala ishoditi zabranu štrajka na Županijskom sudu u Zagrebu prije službene najave štrajka. Tada su tužbu izgubili, ali ovaj put tj. godinu dana kasnije to očito nije moglo proći.

Izvor: www.skoz.hr