Vlada RH se u hitnu proceduru sprema uputiti novo-stari paket mjera za spas blokiranih stanovnika ove zemlje koje neće riješiti ništa, niti će spasiti ikoga od dužničkog ropstva.
"Novi-stari paket" znači da su slične mjere već bile donešene za vrijeme vlade Zorana Milanovića, formirane u resornom ministarstvu koje je vodila Milanka Opačić i koje su isto tako pompozno najavljivane, no nisu rješile ništa.
[vidi: http://www.blokirani.hr/bahatost-ministrice-opacic/]
Naime, budući da nema izmjene Ovršnog zakona, mjere mogu biti (i jesu) jedino kozmetičke i mazanje očiju za preko 350.000 blokiranih, osuđenih na trajnu oskudicu i dužničko ropstvo, a neki i doslovno na život u krajnjem siromaštvu.
Političke volje da se zakon temeljito izmijeni nema, i kako stvari stoje, neće je uskoro ni biti, radi enormnih zarada interesnih skupina javnobilježničkih i odvjetničkih ureda koji pokreću ovršne postupke i FINA-e; niti se država u svom licemjerju ne odriče PDV-a koji naplaćuje na te zarade, i to sve iz džepa onih koji žive na rubu ili ispod ruba egzistencije i koje tobože spašava.
Ukoliko ne bude žestokog pritiska na vlast, s bilo koje strane, neće biti ništa bolje, pa bi blokirani i svi ostali koji to (još!) nisu trebali izići na ulicu i jasno pokazati da je stanje neizdrživo, kao što je rekla @Udruga Blokirani koja se jedina od udruga civilnog društva artikulirano bori za blokirane pored Radničke Fronte i Kluba lijevog bloka u Gradskoj Skupštini grada Zagreba, koji to rade na lokalnoj razini i to za dugove koji su nastali po osnovi neplaćenih režija gradu.
Ovdje treba pojasniti o čemu se zapravo radi, dok je Udruga Blokirani predložila mjere koje bi zaista pomogle blokiranima da se izvuku iz pakla dužničkog ropstva. Tim se mjerama poslužila i predsjednica države predstavivši ih kao konkretnu pomoć za blokirane, no (jasno) u svrhu političkih predizbornih poena.
[vidi: https://www.blokirani.hr/mjere-udruge-blokirani-za-rjesava…/]
Vladine mjere su samo magla, a u dijelu koji se zove "osobni stečaj" su i čista otimačina ostataka imovine blokiranog dužnika bez prihoda. To je kozmetika, jer se Ovršni zakon temeljno ne mijenja, a ovako površinske mjere samo bi naizgled i na sitno olakšale situaciju onima koji imaju temeljni dug od tisuću, dvije kuna, Dakle, radi se o temeljnom dugu, no Vlada ne govori o "oprostu temeljnog duga do 10.000 kn" već samo o "oprostu duga", pa ispada da se to odnosi na "dug + trošak + kamata", i to samo onima koji imaju dug prema državi (porez i državna poduzeća). Radi se o licemjernom činu jer se država ne odriče PDV-a na troškove i glavnicu (što napuhuje visinu duga, jer se i to ukamaćuje), a dužnici prema telekomima i bankama ostaju kratkih rukava, budući da telekomi i banke nisu obavezni otpisati dugove,a to nisu obavezne čak ni jedinice lokalne samouprave, iz jednostavnog razloga - važeći zakon ih na to ne prisiljava.
Bankama i telefonskim kompanijama je, naime, samo ponuđena porezna olakšica u visini duga, pa ako hoće otpisati dug - hoće, ako neće - ne moraju. Osim toga, visinu otpisane sume proizvoljno određuju.
Znači:
- nema apsolutne zastare za dugove - što znači da vjerovnici ili od njih opunomoćeni ovrhovoditelji mogu izvući neki dug, recimo, iz 2009. godine i pokrenuti ovrhu, kao što i rade ;
- zatezne kamate ostaju (kamata na kamatu) ;
- odvjetnici i bilježnici i dalje umjesto sudova pokreću ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, bez provjere vjerodostojnosti ;
- nema ograničenja visine kamata i troškova na dug (kako kamata i troškovi ne bi premašili visinu glavnice), što znači da će kamate i dalje rasti ;
- dug ostaje i onima bez prihoda, koji su dužni i čiji je dug stariji od tri godine, samo im se deblokiraju računi (znači ako se takav dužnik i domogne nekog prihoda, ovrha se aktivira i dug mu se počinje naplaćivati, bez obzira koliki mu je prihod, radi li na određeno neodređeno ili ima mirovinu) ;
Osobni stečaj znači da će se temeljito istražiti ima li dužnik ikakvu imovinu, pa će mu se uzeti sve. Ako je imovina premala za visinu duga, uzet će se razmjerno koliko je vrijednost imovine, a ostaje nejasno hoće li se ostatak duga otpisati ili neće. Najgore je to što nije jasno što će se desiti s ostatkom vrijednosti nakon podmirenja duga, ako vrijednost imovine bude veća od duga.
Primjer: dug je 100 tisuća kuna, imovina je recimo 200 tisuća: ako se imovina proda i podmiri se dug, vlasniku imovine pripada 100 tisuća. No, budući da su i procijenitelji interesna skupina (povezana s ostalima - odvjetnicima, bilježnicima i stečajnim upraviteljima), imovina se često procijeni taman na iznos duga, a ne na tržišnu vrijednost i tako se ljude indirektno pljačka.
Jasno je, dakle, da ove mjere neće izvući blokirane iz dužničkog ropstva, jer zakon prema kojemu su nastale ostaje isti.