Iako će se tržišni fundamentalisti, stjerani u kut, braniti da su "uhljebi" samo ljudi zaposleni preko veze, ljudi koji ne rade i sl., pogleda li se realna upotreba toga pojma kod portala i ljudi koji promiču tržišni fundamentalizam, privatizacije i prokapitalističke politike, jasno je da je "uhljeb" pogrdni ideologem koji označava sve zaposlene u javnom sektoru. Cilj toga ideologema nije riješiti realan problem klijentelizma i političkog zapošljavanja, nego ocrnjivanje ideje javnog sektora uopće, s ciljem da se on u potpunosti uništi, tj. da se privatizira pa da npr. i bolnice i škole budu privatne i da i na njima tajkuni stječu profit.
Po takvim je tržišnim talibanima i tajkunoljupcima učiteljica koja za neveliku plaću u javnoj školi podučava djecu običnih ljudi "parazit" i "uhljeb", dok učiteljica koja za crkavicu u privatnim školama podučava zlatnu mladež, sinove i kćeri tajkunâ, to nije.
Isto tako, "parazit" i "uhljeb" je i doktor u javnoj bolnici, koji jednako liječi sve bolesnike imali oni novaca ili ne, jer dobiva plaću iz proračuna, dok doktor koji radi taj isti posao u nekoj privatnoj bolnici, ali liječi samo bogate koji si privatno zdravstvo mogu priuštiti, to navodno nije.
Čistačica koja radi u javnoj školi ili bolnici je navodno "parazit" i "uhljeb" jer dobiva plaću iz proračuna, ali to ne bi bila i autsorsana čistačica, koja bi radila potpuno isti posao samo za manje novca i uz lošije radne uvjete. A ni slučajno paraziti i uhljebi nisu kapitalisti vlasnici firme u kojoj bi autsorsana čistačica radila i koji bi uredno pobirali profit opet iz državnog proračuna (a ni za kakav rad).
Cilj priče o "uhljebima" nije rješenje problema klijentelizma i političkog zapošljavanja (a koje nastaje zato što je mnogima to jedini način da se zaposle u uvjetima propadajuće periferne kapitalističke ekonomije), nego nevoljkost bogatih i tajkuna da plaćaju poreze za javne usluge poput bolnica i škola (jer si oni mogu priuštiti privatne bolnice i škole) i želja da se bolnice, škole i druge usluge privatiziraju kako bi i na njima mogli zgrtati profite.
Jasno, to što se sirotinja u tom slučaju ne bi mogla obrazovati, što bi se, osim za stanove, ljudi morali zaduživati na stotine tisuća kuna i za završavanje fakulteta kao u SAD-u, što bi ljudi koji nemaju novca umirali jer si ne bi mogli priuštiti bolnice - to rečene tržišne fundamentaliste ni najmanje ne zanima.