Autor: Hrvoje Štefan
Jesu vam možda poznata imena Gorjane Radoboje, Zrinke Tamburašev i Gabrijele Kobrehel?! Siguran sam da većini vas nisu. No, u isto vrijeme svi znate za Matu Rimca.
Tri prethodno navedene drugarice zaslužne su, zajedno sa Slobodanom Đokićem, za otkriće kemijskog spoja azitromicina u laboratorijima socijalističkog farmaceutskog poduzeća Pliva, početkom 1980-ih. Azitromicin je danas antibiotik koji se propisuje više od svih ostali u SAD-u, to je lijek koji je spasio živote nebrojenim ljudima diljem svijeta. Pliva je zahvaljujući azitromicinu zaradila više milijardi dolara rojaliteta, zaposlila više tisuća ljudi, uplatila miljarde dinara i kuna u javne proračune. Tri drugarice i doktor Đokić nisu dobili nikakve posebne novčane i statusne nagrade – njihovo je otkriće rezultat kolektivnog poduhvata koji je puno širi od same laboratorijske četvorke koja je sintetizirala azitromicin.
S druge strane, privatna kapitalistička tvrtka Mate Rimca proizvodi superekskluzivni automobil za superbogataše. Tim koji slaže automobil je nepoznat. Potencijal masovne proizvodnje, zapošljavanja i razvoja kompleksa (clustera) automobilske industrije je nikakav. Rimac ubire profit (i moguće, strateški partneri) od poduzetničkog poduhvata čija se kolektivna dimenzija svodi na Rimčevo privatno prisvajanje novčanih i statusnih nagrada. Koristi za društvenu zajednicu su neusporedivo manje i neravnomjernije raspodijeljene nego koristi od izuma i patentiranja azitromicina. U vrijeme kada su tri drugarice izumile azitromicin, prosječne realne nadnice bile su za skoro 30% više nego što su to danas, 40 godina nakon, u vrlom kapitalizmu. Drugarice su bile i ostale praktički anonimne, Rimca se slavi kao poduzetničkog i izumiteljskog heroja na koga se trebamo svi ugledati.
Galerija fotografija