Beskućnici u Njemačkoj

Autor: V. Z.

Prema njemačkim statističkim podacima, u Njemačkoj ovoga trenutka živi oko 300 tisuća beskućnika. Prognozira se kako će ih idućih godina biti sve više, a realne su slutnje mnogih kako bi se u nadolazećim godinama taj broj mogao popeti na oko pola milijuna. Gotovo da nema njemačkog grada u kojemu se svakodnevno ne mogu naći deseci, stotine ili tisuće beskućnika koji žive na ulici. Već sada, samo u njemačkoj metropoli Berlinu, broj beskućnika se kreće od 4000 do 7000, većina njih su Nijemci te osobe iz istočne Evrope. Ništa bolja situacija nije ni u ekonomski razvijenima gradovima poput Hamburga ili Frankfurta (u kojemu su i nastale slike iz ovog članka). Iako je u tim gradovima životni standard relativno visok, šanse za životni uspjeh nisu za sve jednake. Velik broj ljudi ostaje bez svojih stanova i kuća. Uzroci takvog nehumanog stanja većinom su socijalno-ekonomske prirode.

Uslijed aktualnih neoliberalnih mjera i reformi Agende 10 i Hartza IV, njemačka službena stambena politika se znatno pogoršala. Ranija pozitivna državna praksa gradnje socijalnih stanova sada je ustupila mjesto privatnoj stanogradnji. Pored toga, povećale su se cijene najma stanova (posebno u zapadnim dijelovima Njemačke). Istovremeno, sve više Nijemaca, ali i stranaca ostaju bez zaposlenja ili rade slabo plaćene i privremene poslove te tako zapadaju u dugovanja i gube krov nad glavom. Posljedica takvih društvenih uvjeta su, nažalost, i pojava alkoholizma te zloupotrebe droga (kod nekih je ta ovisnost izazvana istim faktorima i prije nego su postali beskućnici) u koje zapada dio bespomoćnih i zaboravljenih beskućnika. To kod mnogih njemačkih građana izaziva diskriminatorske pa čak nasilne reakcije. Nisu rijetkost slučajevi gdje se beskućnike šikanira i vrijeđa na ulicama, ponegdje ih se i prebija te istjeruje s javnih površina. Određen broj trgovačkih centara u borbi protiv beskućnika pribjegava i raznim perfidnim sredstvima, poput, na primjer, instaliranja prskalica na zidovima koje u noćne sate izbacuju vodu, zalijevaju nesretne ljude te ih tako tjeraju da uklone svoje nastambe. Nesumnjivo, najgora situacija za beskućnike je zimi, kada zbog hladnoće na ulicama njemačkih gradova od smrzavanja svakodnevno umire sve više ljudi.

Treba istaknuti i to da njemačka država svojim socijalnim službama pokušava pomoći beskućnicima. Usprkos radu njihovih službenika koji obilaze beskućnike na ulicama i savjetuju ih da se smjeste u domove ili prihvatilišta, rezultati takvih aktivnosti često su loši. Pored socijalnih službi, beskućnicima pokušavaju pomoći i brojna njemačka volonterska udruženja, no osim dijeljenja hrane, obuće i odjeće, ništa se bitno ne mijenja. Veliki problem u spomenutom vidu pružanja pomoći izbacila je upravo nedostatak stambenih kapaciteta kao i sami loši uvjeti u njima (premalo je ležaja i loši higijenski standardi). Zbog tih uvjeta beskućnici najčešće izbjegavaju privremeno prehranjivati se i prenoćiti u ustanovama namijenjenima njima. No, veći ili glavni problem je postojeći socijalno-ekonomski sustav Njemačke. Njemačka jest napredna zemlja, gospodarski izuzetno razvijena, to pokazuju svi relevantni pokazatelji, no, zbog neoliberalnog kapitalističkog društvenog modela te njegova programa ili reformi, u njoj je sve veći jaz između bogatih i siromašnih.

Raspodjela njemačkog bogatstva je loša i nepravedna, na štetu najširih slojeva društva, te sve više stvara ljudsku nesreću i patnju. Među socijalno najugroženijim kategorijama društva, kao što pokazuju ove slike, nesumnjivo su baš njemački beskućnici. O njima kao i mnogim drugim tamnim stranama kapitalističkog njemačkog društva malo se zna, i to ne samo izvan Njemačke već i u samoj Njemačkoj. No, samo jedna obična šetnja ulicama većih njemačkih gradova i susret s brojnim beskućnicima itekako mijenja percepciju njemačkog "čuda".

 

Autor fotografija: Karlo Tomašković