1. Profit ili suradnja?
Bez snažne riječke privrede nije moguće osigurati bolji osobni i komunalni standard za sve Riječane i Riječanke. No, da bi riječka privreda ponovno ušla u razvojnu putanju ključno je promijeniti politike, a ne samo političare na vlasti. Višedesetljetni silazni trend riječke privrede značio je osiromašenje Rijeke, sve teži život Riječanki i Riječana, njihovo masovno iseljavanje, sve skuplje komunalne usluge i sve lošiji komunalni standard.
Za novi razvojni model korisno nam je povijesno iskustvo Rijeke u periodu tridesetak godina nakon Drugog svjetskog rata kada se Rijeka rapidno razvila u jedno od vodećih industrijskih središta bivše države. To smo iskustvo prilagodili novom povijesnom kontekstu i novim mogućnostima. Fokus smo stavili na planiranje i poticanje kooperacije, okrupnjavanje privrednih subjekata i formiranje sektorskih klastera te prevladavanje destruktivne tržišne konkurencije.
Riječka se privreda u “zlatnom razdoblju” temeljila na snažnim samoupravnim poduzećima u različitim sektorima koji su proizvodili za lokalne i društvene potrebe, ali i za međunarodnu razmjenu od koje je imalo koristi cjelokupno društvo. Veliki privredni sustavi uz značajne investicije u razvoj i tehnologiju omogućili su porast produktivnosti rada, a time i značajno poboljšanje osobnog i komunalnog standarda. U tome je od iznimne važnosti bila uloga države, odnosno podrška državnih intervencionističkih i protekcionističkih politika.
Rapidno propadanje riječke industrije i gašenje više desetaka tisuća radnih mjesta početkom 1990-ih obilježeno je uništavanjem velikih privrednih sustava i značajnim smanjenjem broja zaposlenih, kao i velikim porastom broja malih, privatnih poduzeća. Takva transformacija značila je formiranje privredne strukture u kojoj prevladavaju konkurentski odnosi brojnih malih poduzeća bez tehnoloških kapaciteta za povećanje produktivnosti rada, za inovacije i razvoj novih tehnologija. Umjesto proizvodnje i industrije, trgovina je postala dominantan sektor.
Rijeka treba biti grad kooperacije – ne konkurencije!
Rijeka snažnih poslovnih subjekata
Riječka privreda bez snažnih privrednih sustava koji trebaju biti nositelji investicija i tehnološkog razvoja, ne samo da ne može osigurati većini Riječanki i Riječana bolji standard i kvalitetnija radna mjesta, već ih u okviru zaoštrene konkurencije prisiljava na 'trku prema dnu' i usvajanje nesolidarne, samointeresne i često sociopatske perspektive.
Transformiranje riječke proizvodne baze
Važno je istaknuti da ekonomski razvoj Rijeke ne ovisi primarno o lokalnoj vlasti i njezinim strategijama i politikama, već je za razvojni zaokret Rijeke važna državna politika koja će pomoći transformaciji i razvoju naslijeđene riječke proizvodne baze, koja će iskoristiti raspoloživa ili ciljano razvijana znanja i prirodne ili demografske prednosti Rijeke poput geografske lokacije i obrazovanog stanovništva. No postoje i ovlasti lokalne vlasti koje mogu usmjeriti razvoj u pravom smjeru.
Formiranje javnih fondova i specijaliziranih javnih banaka
Potrebno je osigurati formiranje javnih fondova i specijaliziranih javnih banaka koji će financirati razvoj riječke privrede ne vodeći se primarno kratkoročnim interesom ostvarenja profita već ciljem oblikovanja privredne strukture koja će u srednjem i dužem razdoblju osigurati višu razinu, veći volumen i ravnomjerniju raspodjelu dohodaka.
Izgradnja statističko/informatičkog sustava
Lokalna politika treba raditi na izgradnji 'podloge' za kooperativno i demokratsko planiranje i upravljanje lokalnim razvojem. To podrazumijeva izgradnju sveobuhvatnog statističko/informatičkog sustava u svrhu detaljne analize svih proizvodnih i ljudskih kapaciteta, ali i ukupnih tokova riječke privrede - u kvantitativnom i kvalitativnom smislu.
Zadruge i radničko su-upravljanje
Umjesto fokusa na privatno poduzetništvo treba poticati zadruge i radničko su-upravljanje - kroz edukacije, razne oblike potpora i proradničke uvjete na javnim natječajima. Zadruge su se pokazale otpornijima na krize, “ukorijenjene su u zajednicu”, manja je opasnost “bijega kapitala”, a što je najvažnije zadruge omogućavaju društveno i demokratski planiranu i koordiniranu privredu.
Privredni oporavak Rijeke i okolice uključuje i poticanje pokretanja radničkih kooperativa i zapošljavanja u njima, prednost pri dodjeli prostora kooperativama, opraštanje najma i komunalnih naknada kao poticajne mjere. Kooperative će imati i prednost pri poslovanju s Gradom i njegovim trgovačkim društvima i ustanovama.
Zelena reindustrijalizacija
Proizvodnja u kapitalizmu je neracionalna, jer nije usmjerena zadovoljavanju potreba već stvaranju profita. Takav način privrednog rasta ugrožava i ljude i okoliš. G20 zemlje su najvećim dijelom odgovorne za 79% emisija stakleničkih plinova, no to ne znači da se Hrvatska osobito jedinice lokalne/regionalne samouprave ne trebaju uključiti u rješavanje problema. Emisije stakleničkih plinova moraju se smanjiti za 55% do 2030. godine. Zato ćemo kao važan element ekološkog razvoja pokrenuti prelazak na obnovljive izvore energije.
Zaštita lokalne poljoprivrede
U pitanju prehrane u nas je sve prepušteno tržištu, a dominiraju veliki trgovački lanci. Hrvatska uvozi preko polovice ukupne hrane. Orijentirat ćemo se na zeleni i ekološki razvoj na razini grada i županije stoga ćemo poticati i zaštititi lokalne poljoprivredne proizvođače i uspostavljanje mreže malih kvartovskih dućana. U školama, vrtićima i gradskim javnim ustanovama hrana će se nabavljati isključivo od lokalnih OPG-ova i zadruga.
Napuštanje fosilnih goriva
Prevladavanje neracionalnog načina proizvodnje način je da privredu pokrenemo u ekološkom smjeru. Ta je perspektiva ključna za prelazak na obnovljive izvore energije, kružnu ekonomiju, zeleni razvoj na razini grada i županije.
Poticat će se povezivanje privrede s visokoškolskim ustanovama kroz projekte zaštite okoliša i inovativnih tehnologija.
U svrhu smanjenja troškova energenata, održavanja vozila, te ekološke održivosti, gradski prijevoz orijentirat će se dominantno na električnu energiju.
2. Kapital ili demokracija?
Krenut ćemo od sistemskih uzroka problema, uključiti ljude i potaknuti da sami iniciraju proces promjena. Umjesto političke klike koja nakon izbora može odlučivati o tome kako se i gdje troši novac – ulagati u preskupe infrastrukturne projekte koji obično o početnog iznosa narastu na nekoliko puta veće iznose, a za što Riječanke i Riječane nitko nije pitao – promjena znači demokratizaciju odlučivanja i to na svim razinama – u kvartu, na radnom mjestu, u gradu.
Reforma uloge mjesnih odbora
Reformom uloge i ovlasti mjesnih odbora prekinut će se s praksom sadašnjeg privida demokratskog odlučivanja. Statutom grada (članak 59. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi), uređuju se djelokrug i ovlasti tijela mjesnog odbora (odnosno gradskih kotareva i četvrti čl. 65.), utvrđivanje programa rada mjesnog odbora, osnove pravila mjesnog odbora, način financiranja njihove djelatnosti, obavljanje administrativnih i drugih poslova za njihove potrebe. Gradonačelnica će kao ovlaštena predlagateljica Statuta kroz izmjenu Statuta ojačati ovlasti i financiranje mjesnog odbora za pitanja koja su u interesu stanovnika u okviru mjesnog odbora.
Participativno budžetiranje
Stanovnici kvartova moći će sami odlučivati o komunalnim prioritetima. Važno je da proces uključivanja stanovnika traje do samog kraja realizacije projekta (izrade troškovnika, nadzora nabave i provedbe), a ne da participativnost služi kao dekor i da se samo deklarativno podržava.
Autonomno raspolaganje dijelom komunalne naknade
Komunalnom naknadom prikupljenom na području mjesnog odbora i raspodjelom sredstava s obzirom na pokazatelje (ne)razvijenosti mjesnog odbora automono će raspolagati mjesni odbor.
Prostorni plan u konzultaciji s mjesnim odborima
Uvest će se redovne konzultacije s predsjednicima mjesnih odbora formiranjem kolegija predsjednika mjesnih odbora; te konzultacije s gradskim mjesnim odborima u ranoj fazi donošenja dokumenta prostornog uređenja, odnosno u fazi odluke donošenja prostornog plana ili njegovih izmjena i drugih strateških dokumenata, a za ključna razvojna pitanja prakticirati sazivanje zborova i raspisivanje referenduma.
Referendumsko odlučivanje
Uvest ćemo referendumsko odlučivanje o infrastrukturnim projektima, objektima koji će se graditi i načinu njihovog financiranja. Veliki infrastrukturni projekti moraju biti rezultat rasprave, utvrđivanja potreba i pokazatelja postojećeg komunalnog standarda, transparentne procedure izrade i predstavljanja idejnih rješenja i modela financiranja.
Umjesto megalomanskih projekata u kojima se lokalna vlast oslanja na privatne investicije u tzv. „javno-privatnim” partnerstvima, veliki infrastrukturni projekti trebali bi odgovarati na potrebe ljudi. Potrebe poput prijevoza, sporta, tržnica ili kulture ne smiju biti tek usputni motivi u odnosu na motiv privatnih investitora da iz takvih projekata izvlače profit. Velikim infrastrukturnim projektima pristupit će se kao projektima koji zadovoljavaju temeljne potrebe stanovnika, a ne projektima u kojima prednost imaju popratni sadržaji, ulagači i osiguravanje visokih profita.
Rijeka ima povijest uspješnih referenduma. Kao u doba samodoprinosa, demokratski će se odrediti koji su to strukturni projekti i projekti od društvenog značaja u što će se ulagati i što će u ostalom generacije otplaćivati, a ne da se bez konsenzusa pokreću velike investicije koje koriste uglavnom onima koji te preskupe projekte izvode.
Promjena modela upravljanja riječkom gradskom upravom i gradskim komunalnim poduzećima
Dok su političke i ekonomske elite organizirane protiv općih interesa, radnici u gradskim poduzećima i stanovnici - korisnici javnih usluga, imaju zajednički interes - reviziju i reformu skupih i loših komunalnih usluga (prijevoza, groblja), te zaštitu interesa najširih slojeva društva. Uključivanje radnika i korisnika usluga u proces odlučivanja, demokratiziranje odlučivanja i nadzora u komunalnim gradskim poduzećima garantira da se javne usluge neće komercijalizirati i tako učiniti lošijima i nedostupnijima.
U gradskoj upravi i gradskim komunalnim poduzećima pokrenut ćemo proces demokratizacije - uspostavljanja novih procedura za formuliranje gradskih politika kroz izravno uključivanje korisnika usluga/javnosti i radnika gradske uprave/gradskih poduzeća. Demokratizacija upravljanja komunalnim poduzećima i ustanovama znači uključivanje radnika i predstavnika javnosti u nadzorne odbore komunalnih poduzeća i ustanova. Da bi radnici bili zaštićeni, uvest ćemo obavezu sklapanja kolektivnih ugovora u svim gradskim poduzećima.
Radikalna transparentnost
Uvest ćemo javno i detaljno objavljivanje svih ugovora, računa i ostalih dokumenata i omogućiti njihovo predstavljanje kroz više povezanih i različitih razina zbirnog prikaza kako bi se dobio pregled u rad javne uprave/poduzeća i osigurala mogućnost kontrole/provjere tog rada od strane zainteresirane javnosti i radnika.
Dekomodifikacija javnih usluga
Umjesto ostvarenja/uvećanja razmjenske vrijednosti/zarade omogućit ćemo dekomodifikaciju javnih usluga - širenje javnog dobra i kolektivne dimenzije potrošnje u stanovanju, javnom prijevozu, kulturi, izgradnji i namjeni infrastrukturnih objekata – kojima će biti primarni cilj zadovoljenje potreba stanovnika bez obzira na platežne mogućnosti. Potrebno je osigurati besplatni javni prijevoz, besplatne vrtiće, domove umirovljenika.
Razbijanje klijentelističkih mreža
Rijeka treba biti grad za sve a ne samo za odabrane tajkune, kraljeve Korza i tržnica, privatnike koji outsourcaju komunalne usluge, s kojima se ulazi u tzv. “javno-privatna partnerstva” u kojima je pravilo da privatno profitira od javnog. Posljednjih 20 godina u Rijeci se ustanovila klijentelistička i interesna mreža koja je rezultat činjenice da se vlast desetljećima ne mijenja. Svako tko živi u Rijeci zna kako je teško doći do posla i da je zapošljavanje povezano s takvim mrežama i skupinama koje jedne druge održavaju. Klijentelizam vrijedi i za ustanove u kulturi jednako kao i za gradsku upravu, gdje se na istaknuta mjesta postavljaju ljudi „od povjerenja” a onda oni vedre i oblače životima radnika, određuju budžet i zapošljavaju dalje „svoje ljude”.
Pojeftinjenje komunalnih usluga
Klijentelizam nije samo problem neke moralne korupcije, već dovodi do neracionalnog poslovanja, a onda i osiromašenja grada u kojem su sve lošije i nedostupnije neke od temeljnih usluga. Razbijanjem klijentelističkih praksi, snizit ćemo preskupe troškove (Rijeka ima jedan od najvećih prireza u RH) – koji čine život u gradu puno lošijim nego što bi to, uz sve nedaće koje nisu povezane samo s razinom lokalne uprave i samouprave, trebalo biti. Interes privatnog kapitala i grada, odnosno njegovih stanovnika ne podudara se.
Prekidanje s praksama privatizacije javnih usluga i outsourcingom
Problemi preskupih javnih usluga mogu se riješiti tako da se prekine s praksama privatizacije javnih usluga i outsourcingom koji su se pokazali (kao u slučaju preskupog Energa, dijeljenjem segmenata Autotroleja, outsourcingom naplate komunalnih računa) neučinkovitima.
Outsourcing poslova koje bi mogao obavljati grad klijentelistička je praksa koja osigurava privatno bogaćenje za javni račun. Privatizacija i davanje u privatne ruke komunalnih usluga su se uvodili i nametali uz opravdanje da će tako komunalne usluge pojeftiniti i biti pristupačnije i učinkovitije. No niti su usluge pojeftinile, niti su postale pristupačnije, niti su postale učinkovitije. Grad može upravljati mnogim uslugama.
Objedinjena naplata računa
Rijeka je i jedan od rijetkih gradova koji ima privatiziranu uslugu naplate računa. Naplatu vodnih usluga, odvoza kućnog otpada, plina, grijanja, potrošnje tople vode, najma, komunalne naknade, naknade za uređenje voda i zajedničke pričuve ćemo vratiti u ruke grada. Uvest ćemo objedinjenu naplatu računa koju će grad obavljati, što će ne samo pojeftiniti već i pojednostaviti samu naplatu režija, te učiniti i sigurnijim čuvanje podataka.
Osnovat ćemo gradsku blagajnu za objedinjenu naplatu režija. Prestanak outsourcing načina naplate kroz desetogodišnje razdoblje donijeti će do 60 milijuna kuna uštede komunalnim poduzećima. Uz uobičajene uplate za režije u gradskoj blagajni će postojati mogućnost da se bez naknade plaća vrtić, otkup stanova, sportskih sadržaji i grobne usluge i naknade.
Transparentnije dodjele koncesija
Vidjelo se i s tržnicama da ne treba sve biti u rukama tajkuna. I proces dodjela koncesija kao i svrhu dodjele koncesija učinit ćemo transparentnijima. Prekinut ćemo s poduzetništvom koje se svodi na stavljanje ležaljki i sprečavanje pristupa moru. Grad može upravljati plažom na način koji bi branio javno dobro i omogućio pristup plaži za sve.
Zadružni modeli
U svim važnim djelatnostima od naplate računa do upravljanja tržnicama, upravljanje gradom će osiguravati ne samo prihode već i demokratski okvir u kojem radnici i javnost biraju, te nekom djelatnošću upravljaju. U slučaju koncesija i slučajeva neophodnih outsourcanja, promovirat će se zadružni model upravljanja. Život u gradu tako će se učiniti boljim, a sredstva iz proračuna lokalne uprave i samouprave koristiti će se funkcionalnije.
3. "Slobodno tržište" ili jednakost?
Gdje kapital stvara društvene i ekonomske podjele, klasno društvo nejednakosti - kooperacija i privreda koja cilja zadovoljenju potreba a ne stvaranju profita - stvara mogućnosti i preduvjete za društvo jednakosti i solidarnosti. U Rijeci u kojoj su se materijalni pokazatelji deprivacije, kao i društvena i ekonomska nejednakost radikalno povećali posljednjih 30 godina - ključno je osiguravanje izravnih preduvjeta za povećanje standarda najsiromašnijih, poboljšanje zdravlja, stambeno zbrinjavanje.
Stanovanje kao ljudsko pravo
Promijenit ćemo gradske stambene politike - umjesto modela društveno poticane stanogradnje sa otkupom/privatnim vlasništvom stanova, potaknut ćemo izgradnju stanova za javni najam. Pravo je svakog čovjeka da ima krov nad glavom, a da se ne mora za njega zaduživati i uči u robovlasničke odnose dižući kredite kod privatnih banaka na nekoliko desetljeća. Grad Rijeka će raditi na tome da se, koliko je to moguće, grade gradski stanovi koji će se po transparentnim kriterijima uz vrlo nisku mjesečnu naknadu stavljaju na raspolaganje onima kojima je to najpotrebnije (ovisno o socijalnom statusu, veličini obitelji, trenutnim životnim uvjetima i mogućnostima itd.). Pri tome treba voditi računa da se zgrade i naselja grade planski, urbanistički opravdano, uza sve resurse i sve što je potrebno za normalan život (trgovine, škole, vrtići, parkovi, povezanost s gradom itd.).
11.000 ljudi je iselilo posljednjeg desetljeća iz Rijeke, među njima puno je mladih koji u Rijeci ne nalaze posao, ali niti stan. Gradska politika u suradnji s nacionalnom mora naći model rješavanja stambenog pitanja. Izgradnja javnih stanova za pristupačan najam pružila bi priliku mladima da ostanu u Rijeci. Stanovi bi tako ostali u vlasništvu grada, dok najam treba biti prihvatljiv za sve socijalne skupine, čime bi se postiglo i snižavanje cijena privatnog najma, kao i divljanje nekretninskog tržišta.
Programi povećanja pristupačnosti transporta i zdravoga kretanja[1]
U svrhu smanjenja troškova energenata, održavanja vozila, te ekološke održivosti, gradski prijevoz orijentirat će se dominantno na električnu energiju. U tu svrhu izgradit će se mreža brzih punionica za gradska vozila i na okretištima autobusa, elektrificirat će se vozni park gradskog autobusnog prijevoza kao i samoga Grada, to jest, sva vozila u vlasništvu Grada bit će na električni pogon.
Izgradit će se veliki parkinzi na periferiji sa stalnim linijama električnih autobusa prema centru. Izgradit će se kružni tokovi gdje god oni mogu donijeti brži protok prometa, te mogu zamijeniti električnu signalizaciju.
Svugdje će se uvesti LED javna rasvjeta, radi manje potrošnje struje i fiziološke boje svjetla.
Podržavat će se pješačenje kao ekonomičan način transporta i zdrava tjelesna aktivnost koja je dostupna svim dobnim skupinama. Radi lakšeg savladavanja uzbrdica, gradit će se pokretne stepenice na otvorenom. Revitalizirat će se postojeće i formirati nove šetnice i pješačke zone.
Pokrenut će se program lijepih ulica po modelu Toronta.[2]
Podržavat će se i drugi oblici tjelesne aktivnosti koje ne zahtijevaju posebnu opremu niti tuđu pomoć ili vodstvo. U tu svrhu postavit će se nove garniture sprava za vježbanje na otvorenom u parkovima. Naime, iako već postoje, ima ih premalo i često su na loše odabranim mjestima. Također će se postaviti sprave za vježbanje i igru u školskim dvorištima, budući da trenutno djeca na raspolaganju nemaju gotovo nikakvih sprava osim lopti.
Zbog potrebe velikog broja ljudi starije dobi za fizikalnom rehabilitacijom, uredit će se gradski bazen s toplom vodom.
Gdje god to bude urbanistički i arhitektonski moguće, povećat će se pristupačnost i veličina prostora za igru i rekreaciju.
Proširit će se i urediti sadašnje zapuštene gradske plaže, te specifično plaža s većom pristupačnošću za teže pokretne osobe.
Izgradit će se novi komunalni vezovi za brodice.
Programi zdrave prehrane
Organizirat će se subvencionirana dostava obroka za starije.
Potaknut će se marikultura za lokalne potrebe opskrbe ribom po povoljnim cijenama.
Kako bi se podržala što dulja samostalnost ljudi starije dobi, revitalizirat će se koncept kvartovskih trgovina.
Programi zdravog stanovanja
U više kvartova izgradit će se novi domovi umirovljenika manjeg kapaciteta, kako bi njihovi stanari ostali uključeni u matičnu socijalnu sredinu. Također će se osnovati domovi i dnevni boravci za dementne osobe.
Uspostavit će se SOS sustav dojave s pozivom u pomoć (SOS narukvice idr.), za starije ljude koji žive sami.
Uspostavit će se mreža posudionica pomagala za nepokretne, budući da je postojećih premalo, nedovoljno su opremljene i nedovoljno ekipirane. Također će se izgraditi podrška zdravstvenoj njezi u kući na način da svaki pacijent, u razdoblju dok prima zdravstvenu njegu ima u kući i bolesnički krevet i druga pomagala iz posudionice, čime se olakšava njega. Grad će za tu potrebu nabaviti bolesničke krevete, toaletne stolice i invalidska kolica.
Uspostavit će se program stambenih zajednica za invalidne i duševno oboljele osobe: prostori za dnevni i poludnevni boravak, radnu terapiju, fizikalnu terapiju i habilitaciju; prostori za privremeni smještaj osoba s invaliditetom za vrijeme dok im obitelji ne mogu pružati skrb (npr. tokom hospitalizacije roditelja njegovatelja); bazen; vrt.
Pokrenut ćemo program adaptacije stambenih prostora za veću samostalnost starijih po modelu Home Repair Program - Adaptation for Independence.[3]
Onima slabijeg imovinskog statusa sa smanjenim mogućnostima kretanja i samostalnog življenja, pružit će se financijska i materijalna podrška u svrhu prilagodbe stambenog prostora njihovim sposobnostima.
Pokrenut će se program organiziranog stanovanja za beskućnike.
Postavit će se fontane s pitkom vodom na većem broju punktova u cijelom gradu čime će se povećati dostupnost zdrave vode te smanjiti količina otpada od plastičnih boca.
Efikasni javni servisi
Uvest će se besplatni širokopojasni internet u cijelom gradu.
Provest će se integracija zdravstvenih i socijalnih servisa u vlasništvu grada.
Povećat će se pristupačnost javnih servisa raznim načinima, npr. izmještanje u transportno pristupačnija područja, radno vrijeme prilagođeno potrebama zaposlenih ljudi, smještanje gradskih službi na jednoj lokaciji i s velikim parkingom, digitalizacija itd.
Odgoj i obrazovanje moraju biti dostupni svima u društvu – bez obzira na platežnu moć.
Program socijalne skrbi „Od kolijevke pa do groba“
7 godina
Osigurat će se besplatne vrtiće, dok će se u prijelaznom periodu, a usporedo s demokratizacijom upravljanja javnim ustanovama za predškolski odgoj, najprije smanjiti cijene vrtića. Izgradit će se novi vrtići, a cijene privatnih vrtića koje grad sufinancira će se regulirati - jednaka cijena vrtića za sve ne može značiti ogromne subvencije za one koji sami određuju cijene.
18-27 godina
Pokrenut će se program asistiranog stanovanja za punoljetne osobe nakon napuštanja domova za nezbrinutu djecu.
Osigurat će se sredstva za besplatne udžbenike za sve učenike u osnovnim i srednjim školama; te besplatan javni prijevoz za sve učenike.
Osigurat će se povećanje obima gradskog financiranja i sufinanciranja za nabavu nastavnih i didaktičkih pomagala, te repromaterijala u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, u što bi spadala i pomagala za nastavu informatike i robotike u osnovnim i srednjim školama.
18-65 godina
Uspostavit će se trajno financiranje dosadašnjih projekata za beskućnike te za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, kao i drugih važnih socijalnih programa koji se trenutno oslanjaju na nesigurno projektno financiranje.
60+ godina
Pokrenut će se program dnevnog boravka za dementne osobe s osiguranim prijevozom od kuće i natrag.
Osnovat će se gradska sestrinska bolnica (model „nursing home“ ili „nursing hospital“).
Sve dobi
Otvorit će s javno kupalište i praonica rublja, što je osobito važno za beskućnike.
Umjesto dosadašnjeg projektnog financiranja, trajno će se financirati centar za terapijsko jahanje, s besplatnim uslugama.
Uvest će se jeftinija grobna mjesta i komunalne pogrebne usluge, s tendencijom da postanu besplatne.
Uspostavit će se drop-in centar. To je uslužna agencija za mentalno oboljele, beskućnike, tinejdžere i druge populacijske skupine koja nudi mjesto gdje ljudi mogu dobiti hranu i druge usluge. Drop-in centar za mentalno zdravlje može pružati prijateljsko okruženje ljudima s duševnim bolestima i poremećajima mentalnog zdravlja. Za razliku od skloništa za beskućnike, drop-in centar za beskućnike ne pruža privremeni smještaj, već ima za cilj pružiti druge usluge ugroženim ili ranjivim skupinama u zajednici, uključujući beskućnike, osobe s ovisnostima i tinejdžere. Drop-in centri su obično otvoreni tokom dana. Neki obični drop-in centri mogu također služiti zimi ili ljeti kao centri za grijanje ili centri za hlađenje, te kao prenoćišta.
Omogućit će se financiranje, nadogradnja, obnova i osposobljavanje postojećih kapaciteta javnih menzi, kuhinja i blagovaonica, izgradnja novih, sklapanje ugovora s lokalnim dobavljačima namirnica (OPG-ovima i zadrugama) uz izbjegavanje trgovačkih posrednika, radi pomoći lokalnoj poljoprivredi i veće kvalitete nabavljenih namirnica, te smanjenja troškova. Važno je da postoji široko dostupna mreža menzi s jeftinom i kvalitetnom hranom, a da se pri tom prednost daje domaćim lokalnim proizvođačima.
Sport za sve!
Hrvatska ima sve veći problem s debljinom i pretilošću stanovništva, 35% djece ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, te smo prema statistici među prvih pet evropskih zemalja s tim problemom. Iz godine u godinu smanjivao se budžet za sport, odnosno javne potrebe u sportu, a pri tome je bila još i problematičnija raspodjela tih sve manjih izdvajanja za sport.
Promijenit će se politika prema sportu i izgradnji sportske infrastrukture – poticanjem rekreativnog sporta i izgradnjom sportske infrastrukture prilagođene što većem broju amaterskih sportaša/rekreativaca sa što ravnomjernijom pokrivenošću po svim dijelovima grada, odnosno po svim kvartovima.
Bavljenje sportom ne smije biti postavljeno na principima kompetitivne selekcije.
Također treba prekinuti praksu ulaganja u velike infrastrukturne projekte vezane uz sport isključivo na principima i motivima koji nisu sukladni širenju amaterskog sporta i promociji zdravog života među najširom populacijom. Primjer takvih gradnji su investicije od gotovo pola milijarde kuna za izgradnju Bazena Kantrida, Atletske dvorane, Centra Zamet i Otvorenog igrališta Kampus. Izgradnja tih objekata nije bila racionalna, a aneksima ugovora se dizala cijena radova, što je bila uobičajena praksa kojom su se značajno poskupljivali projekti.
Mediji slobodni od stranačkih oligarhija i kapitala
Napravit ćemo reviziju odnosa između privatnih medija i gradske uprave te poticati i javno sufinancirati one medije u kojima kapital u suradnji sa stranačkim oligarhijama ne kontrolira javno mnijenje, medije u kojima je omogućen ravnopravan pristup svim radničkim i društvenim organizacijama i medije koji su u vlasništvu onih koji ih stvaraju i koji su neovisni o politici i kapitalu.
Kultura narodu!
Radnička fronta će se fokusirati na programsku djelatnost kulture kao najbitniji segment kulturnog razvitka grada. Sustavno i dugoročno progresivno ulaganje u suvremene i svima dostupne kulturne i umjetničke programe naših institucija i napredne izvaninstitucionalne scene.
Umjesto skupih spektakla naglasak stavljamo na podršku radu u sektoru, višegodišnje stabilno financiranje nezavisnih i nekomercijalnih aktera riječke kulturne scene, internacionalizaciju rada lokalnih umjetnika/ica, organizacija i ustanova, programsko profiliranje i demokratizaciju ustanova u kulturi kao i uključivanje stanovnica i stanovnika Rijeke u proizvodnju i recepciju kulture.
Umjesto dosadašnjeg tržišnog usmjerenja lokalne kulturne politike, temeljenog na promociji kulturnih i kreativnih industrija, promoviramo kulturu kao iznimno javno dobro, ključno u izgradnji svakog stanovnika/ice Rijeke kao punopravnog subjekta društvenih i kulturnih procesa.
Participacija, demokratizacija odlučivanja i upravljanja biti će implementirana na svim razinama – od izrade nove Strategije kulturnog razvitka, upravljanja ustanovama u kulturi, participativnog donošenja kriterija Javnih potreba u kulturi do sudjelovanja svih u razvoju mjesnih, odnosno kvartovskih kulturnih programa.
Cjeloviti program za kulturu u gradu Rijeci možete pročitati ovdje.
Reference
[1] Autorica prof. dr. sc. Karmen Lončarek.
[2] Enhancing Our Streets & Public Realm - City of Toronto
[3] Home Repair Program - Adaptation for Independence - Government of SaskatchewanSaskatchewan