U Rijeci 'kritička javnost' nijemo promatra kako im turistička zajednica Grada i putem karnevala poručuje tko je na prvom mjestu

U Rijeci 'kritička javnost' nijemo promatra kako im turistička zajednica Grada i putem karnevala poručuje tko je na prvom mjestu

Dok su se Puležanke i Puležani mobilizirali protiv devastacije i uzurpacije javnog prostora od strane privatnih 'developera' i uspješno skupili potrebne potpise za raspisivanje lokalnog referenduma protiv izgradnje ekskluzivnog hotela uz obalnu šetnicu (lungomare), za to vrijeme u Rijeci na Kostabeli ekonomska i politička elita uz šampanjac slavi godišnjicu otvaranja hotelskog kompleksa Hilton, projekta kojim su uspješno uzurpirani lungomare i plaža na Kostabeli. Nakon Hiltona najavljeno je i preseljenje dječje bolnice Kantrida i prodaja atraktivnog obalnog prostora privatnim investitorima za turističke namjene i ekskluzivnu nekretninsku izgradnju. Od aktera riječkog civilnog društva i politike, nikakvih disonantnih tonova čuti nije.

U centru grada se pak priprema izgradnja ekskluzivne marine za bogataše gdje bi Riječani i Riječanke trebali biti počašćeni što će moći prošetati među jahtama a sretniji će dobiti i priliku da jahtašima peru i privezuju jahte ili da ih na druge načine opslužuju. 'Servant economy' uparen sa rentijerskim ulaganjima predstavlja se kao novi model ekonomske 'revitalizacije' Rijeke, revitalizacije od koje će Rijeka za deset godina imati još par desetaka tisuća stanovnika manje.

Marka Filipovića kao novog gradonačelnika očigledno ne zanimaju dugoročne ekonomske i socijalne posljedice takvog modela, važno je da se gradski proračun u kratkom roku bolje puni zbog prodaje gradske imovine – prodaje prostora u centru za izgradnju novog autobusnog kolodvora, garaže i poslovno-trgovačkog centra (još jednog), prodaje atraktivnog prostora gdje je dječja bolnica na Kantridi, prodaje gradskih parcela u novoj poduzetničkoj zoni Bodulovo itd. Onaj gradski i državni prostor što se ne rasproda daje se u dugoročnu koncesiju investitorima koji su već i na primjeru Hiltona ali i na primjeru riječke luke (obale) pokazali da će nastojati ograničiti javnu dimenziju prostora, da će ga nastojati podrediti komercijalnim svrhama i profitnim interesima.

I dok je Puležankama i Puležanima prekipjelo i masovno se mobiliziraju protiv takve prakse i takvog modela koji većini stanovnika ne donosi ništa dobrog (gentrificira, podiže troškove života, ograničava javni prostor), u Rijeci 'kritička javnost' nijemo promatra kako im turistička zajednica Grada i putem karnevala poručuje tko je na prvom mjestu – oni koji predvode karnevalsku povorku u Ferarijima..