Jeftina manipulacija statističkim podacima

Jeftina manipulacija statističkim podacima

Kako izgleda jeftina manipulacija statističkim podacima mogli su se uvjeriti svi koji su pratili sabor proteklog tjedna i raspravu o izmjenama zakona o minimalnoj plaći gdje su se HDZ-ovi zastupnici hvalili kako je njihova vlada zaslužna za povećanje minimalca od 50%. Pritom nisu spominjali bijednu osnovicu u odnosu na koju se minimalac povećao, nisu rekli da Hrvatska sa visinom minimalne plaće spada u grupu od 5 najgorih EU zemalja, kao što nisu priznali da je to povećanje minimalca najmanje u usporedbi s povećanjem minimalca u ostalim EU zemljama koje su podignule minimalac.

Novi primjer jeftine manipulacije statističkim podacima donosi Indexov članak pod naslovom kojeg vrijedi ponoviti „Hrvati više štede: Građani u prosjeku u banci imaju 57.555 kuna, najviše u Istri'. U njemu glavne uloge u manipulativnoj interpretaciji recentnih HNB-ovih podataka o statistici štednje u 'domaćim' bankama, štedionicama i fondovima igraju nepotpisani autori Indexovog članka, kao i 'analitičari' iz HNB-a, Hrvatske gospodarske komore i komercijalnih banaka koje se pitalo za komentar.

Pa se tako u članku ističe HNB-ov službeni podatak o porastu depozita (štednje) u odnosu na prošlu godinu za 20 milijardi kuna, koji sada ukupno iznose 240 milijardi kuna, što je za 9% više nego prošle godine. Manipulacija o porastu ukupne štednje sadržana je u izostanku bilo kakvog podatka o koncentraciji ukupne štednje (pa i koncentraciji njezinog porasta), već se novi iznos ukupne štednje podjelio s ukupnim brojem štediša, iz čega se dobio potpuno nerealan podatak da apstraktni hrvatski građanin koji je u isto vrijeme i apstraktni Hrvat, na računu ima 57.755 kuna.

Dakle, uzimanje aritmetičkog prosjeka kao pokazatelja visine štednje ima učinak prikrivanja golemih klasnih razlika kada je riječ o pitanju koliki broj ljudi uopće ima mogućnost bilo kakav iznos uštediti.

Za ispravnu sliku o porastu štednje odnosno na koliki broj ljudi i u kojim iznosima je ukupna štednja (i njezin porast) raspodijeljena, ključan je podatak o njezinoj koncentraciji. A taj podatak je HNB zadnji puta objavio u ožujku 2014 godine, dakle pred više od sedam godina. U nedostatku svježijih podataka o koncentraciji štednje, realno je, s obzirom na trendove, za pretpostaviti da je koncentracija danas i izraženija nego 2014 godine. Podsjetimo, tadašnji podaci HNB-a su otkrili da tek 1.7% štediša drži 43% od ukupne štednje, gdje je je recimo 115 najvećih štediša svaki na računu imao preko 25 milijuna kuna, a njih 115 ukupno 7.1 milijardu kuna. S druge strane, 86.5% deponenata odnosno njih 2.6 milijuna imalo je ukupno 26 milijardi kuna odnosno na računu svaki u prosjeku 10 tisuća kuna.

Kada uzmemo u obzir navedene podatke o koncentraciji štednje jasno je da tvrdnje iz Indexovog naslova kako su hrvatski građani aka Hrvati uštedili u jednoj godini dodatnih 20 milijardi kuna i da u prosjeku imaju 57555 kuna na računu, predstavljaju tešku manipulaciju. Uštedila je šačica privilegiranih i toj šačici su se vjerojatno obilato podebljali štedni računi, a ta klasna dimenzija porasta štednje se manipulativno prikrila jednostavnom aritmetičkom operacijom dijeljenja ukupne štednje s ukupnim brojem štediša.

S druge strane, da se većini nije povećala štednja niti da su uopće mogli bilo što uštediti jasno indiciraju zadnji podaci službene statistike (DZS-a) o pokazateljima materijalne deprivacije koji kažu da 51% osoba u RH živi u kućanstvu koje si ne može podmiriti neočekivani financijski izdatak.

Takve podatke banksterski 'analitičari' i 'novinari', koji djeluju u službi kapitalističke klasne apologetike, neće spominjati niti dovoditi u vezu s podacima o porastu štednje jer bi se otkrila sasvim drugačija slika. No Radnička fronta hoće i upravo pišem zahtjev kojeg će Katarina uputiti prema HNB-u i prema Ministarstvu financija, da se dostave novi i puno detaljniji podaci o koncentraciji štednje u 'domaćim' bankama.