Članci

Uvođenje eura treba biti referendumsko pitanje

  • 22. 07. 2021.
  • Piše: Radnička fronta

Zadnje pitanje koje nas treba mučiti oko eura je koju ćemo sliku na njega staviti. U razdoblju koje slijedi vladajući će prikazivati prelazak na euro kao neupitnu i samorazumljivu stvar - simulirajući društveni konsenzus, a izbjegavajući mogućnost referenduma oko toga pitanja. Zato je važno da svi razumiju što to donosi. To je društveno, ekonomsko pitanje koje treba biti postavljeno svima i o kojem svi trebaju dobiti sve informacije. Euro nikako ne bi trebalo uvesti bez šireg konsenzusa - no upravo to će vladajućima biti cilj.

Iako Plenković i HDZ pitanje svode na prigodnu sličicu na moneti - prelazak na euro znači daljnje predavanje poluga za autonomno i demokratski uračunljivo upravljanje domaćim ekonomskim i društvenim razvojem (vladajući i onako imaju cilj sve poluge odlučivanja predati nekom drugom). Uz nepostojanje evropske fiskalne unije strukturne nejednakosti između nacionalnih ekonomija centra i nacionalnih ekonomija periferije, čiji kapitali su inferiorni na zajedničkom evropskom tržištu, dodatno će se učvrstiti i produbiti jer će praktički jedini mehanizam za ublažavanje neravnoteža trgovinske bilance i bilance plaćanja u perifernim ekonomijama poput Hrvatske biti tzv. interna devalvacija ili smanjenje cijene rada i radničkih prava, uz rezanje javne potrošnje, socijalnih transfera, javnih investicija. Postojanje vlastite valute pretpostavka je da se za prevladavanje strukturnih nejednakosti između centra i periferije (ili „Evrope dvije brzine”) koriste poluge autonomne i demokratski uračunljive makroekonomske politike – monetarne i tečajne.

Naravno, postojanje vlastite valute samo po sebi nije dovoljno da bi monetarna i tečajna politika bile u službi razvoja domaće ekonomije i povećanja zaposlenosti, maksimalne iskorištenosti domaćih kapaciteta i povećanja konkurentnosti izvoznih sektora, što jasno demonstrira politika HNB-a isključive orijentacije na stabilnost tečaja i cijena, umjesto na ciljeve povećanja zaposlenosti, proizvodnje i zadovoljenja potreba. Politika HNB-a i komercijalnih banaka, kojima su dozvoljene valutne klauzule na kredite, politika je podređujuće vezanosti uz euro i time uz logiku koja osigurava interese vjerovnika na zajedničkom tržištu, a oni su prije svega financijski i proizvodni kapitali zemalja centra od kojih uvozimo i od kojih posuđujemo i čije vlasničke interese štitimo.

No, bez obzira na to, zadržavanje kune ipak može biti i oslonac progresivnog zaokreta u ekonomskoj politici koja bi zaista imala za cilj ne zaštitu stranih vjerovnika i njihovih interesa koji često divergiraju od interesa domaćih ljudi i domaće ekonomije, već bi kuna mogla biti iskorištena u cilju povećanja stupnjeva slobode u upravljanju vlastitim društvenim i ekonomskim razvojem.