Dva su razloga za konferenciju – strah radnika da će doći do prodaje državnih udjela Podravke i daljnje privatizacije Podravke, a privatizacija nikad nije značila povećanje radnih mjesta, veće plaće i bolje radne uvjete. I drugi je razlog – niske plaće u Podravci.
Niske plaće oko 4000 kuna u pogonu
Podravka jako dobro stoji, a plaće su oko minimalca a sama se Martina Dalić hvalila u nedavnom intervjuu da nitko ne radi za manje od minimalca što je nezakonito.
Prvo tromjesečje 2021- godine Grupa Podravka ostvarila je neto dobit od 105,2 milijuna kuna, to je rast od 15,6 posto u odnosu na razdoblje godinu prije, a 6% rasta u prvom tromjesečju u odnosu na pred-koronsku 2019. godinu.
31. prosinca 2020. su si menadžeri isplatili preko 15 milijuna kuna bonusa (2019. to je bio iznos od 11.8 milijuna kuna).
S obzirom da su najveći dioničari su Hrvatski mirovinski fondovi – 52,5% i Republika Hrvatska 25,5% i država bi mogla stati iza radnika.
Privatizacija
Vlada je pred koji mjesec pustila medijski balon o prodaji Podravke, jedne od većih hrvatskih kompanija koja zapošljava više od 6500 ljudi. Nakon toga je Vlada podatak o prodaji demantirala, očito je prodaja makar odgođena, no to ne znači da se prodaja neće desiti u bliskoj budućnosti. Prvi signal za to je dovođenje Martine Dalić na mjesto predsjednice uprave. Martina Dalić, bivša ministrica gospodarstva i potpredsjednica u prošlom sazivu Plenkovićeve Vlade, odstupila je zbog afere Hotmail - Dalić je sada sudjelovala i na izradi Strategije je kao konzultantica Svjetske banke. U aferi Hotmail se netransparentno i tajno dogovarala s bliskim ljudima koji su iskoristili svoj položaj i zaradili milijune na poslovima u Agrokoru nakon donošenja Lex Agrok.
Drugi signal je sam Nacionalni plan oporavka i otpornosti u kojem je Vlada odredila da će se do kraja 2023. na prodaju ponuditi minimalno 150 poduzeća, čija je trenutna nominalna vrijednost oko 850 milijuna kuna. Nacionalna tzv. „razvojna” strategija kao i NPOO naš su „razvoj” usmjerile prema rasprodaji nacionalne imovine.
Poduzeća u državnom vlasništvu inače imaju značajnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu, da ona stvaraju oko 5% dodane vrijednosti cjelokupnog gospodarstva i čine oko 4% ukupne zaposlenosti, a uz ona u vlasništvu JLP(R)S, ukupno 7% cjelokupnog gospodarstva. U Podravci država ima oko četvrtinu dionica.
U NPOO-u stoji da ne postoje čvrsti argumenti za državno vlasništvo nad poduzećima te da se zato privatizacija i prodaja državne imovine postavlja kao strateški prioritet i to u svrhu promicanja gospodarskog razvoja i povećanja njegove ukupne efikasnosti. No nije jasno na čemu se temelji razvoj putem rasprodaje? Koja se to zemlja razvila rasprodajem imovine?
Naravno, iza svega stoji rezon da je država loš gospodar. No to je čista laž jer postoje mnogi primjeri koji pokazuju suprotno - da upravo država koja staje iza strateške industrije znači presudan faktor uspjeha neke industrije. Država može kupovati dionice u privatnim poduzećima, i direktno i kroz javne alate – banke koje kontrolira.
U Italiji fond za depozite i zajmove Cassa Depositi e Prestiti (CdP) koji je 82% u rukama talijanske vlade, drži 100% Fintecna, državnoeupravljane kompanije financijskog menagementa, koja za uzvrat ima udio u Fincantieriju - najvećem talijanskom brodograditeljskom divu. Macron je također najprije nacionalizirao STX (Chantieres de l'Atlantique, brodogradilište u Saint-Nazaireu) da bi postigao dogovor oko vlasništva 51% za Fincantijeri s većinom javnog vlasništva i 34,34% direktne kontrole francuske države. Francuska vlada je spriječila urušavanje Psa-Peugeot kupujući 14% njegovih udjela za 800 milijuna eura. Također, njemačka država drži udjele u Volkswagenu (19,9%).
No u nas prevladava pogrešno mišljenje da je država loš gospodar i zato usred krize iz koje bi se moglo izvući alatima državnog intervencionizma i protekcionizma – moguće je da ćemo privatizirati jednu od najboljih domaćih kompanija Podravku.