Članci

Što se 'uštedi' na plaćama u javnim službama završi u džepovima privatnih konzultanata

  • 15. 03. 2021.
  • Piše: Hrvoje Štefan

Stigao je odgovor riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, na upit gradskog vijećnika Kukuljana, koliko je Grad Rijeka platio zagrebačkoj tvrtki Apsolon strategija d.o.o. za izradu strateškog dokumenta – Plan razvoja grada Rijeke za razdoblje 2021.-2027. godine.

160379858 10222208734900983 5566989952604817986 n

 

U odgovoru se navodi da su najveći dio posla odradile službe gradskih odjela i gradskih komunalnih i trgovačkih društava, a tvrtka Apsolon strategija d.o.o. je imala savjetodavnu ulogu prilikom konačnog oblikovanja strateškog dokumenta i njezini eksperti su moderirali četiri radionice strateškog planiranja s vanjskim sudionicima.

Dakle, za 'konačno oblikovanje strateškog dokumenta' čiji konačni oblik je u rangu osrednjeg seminarskog rada prve godine ekonomskog fakulteta i za posao moderature četiri radionice isplaćeno je konzultantskoj tvrtki Apsolon strategija d.o.o. 195 000 kuna.

To je samo jedan od primjera kako izgleda curenje značajnih iznosa javnog novca u privatne džepove kroz proces autsorsanja poslova koje bi trebale odraditi gradske/javne službe.

No, zašto gradske/javne službe ne odrade takve poslove i zašto se angažiraju vanjske tvrtke za pozamašne iznose?

Standardna izlika je da gradske/javne službe nemaju potrebnu ekspertizu koju imaju privatni konzultanti. Koliko god bilo upitno takvo obrazloženje u brojnim slučajevima, ako uzmemo da ono i jest djelom točno, indikativno zašto je to tako. Naime, u gradskim/javnim službama često i postoje ljudi koji su s vremenom i stjecanjem iskustva razvili potrebne ekspertize, ali oni često napuštaju gradske/javne službe i odlaze raditi u privatni sektor za veće plaće i dohodak.

I zatim gradovi /javni sektor autsorsaju poslove tim istim ljudima koji su nekada radili u gradskim/javnim službama, sada za velike novce jer u javnoj administraciji nema radnika s potrebnim iskustvom i ekspertizom.

U ofenzivi na 'uhljebe' traži se smanjivanje ili stagnacija plaća u javnom sektoru, a posljedica je da javni sektor usmjerava goleme iznose javnih novaca u privatne džepove.

U konačnici, ono što se 'uštedi' na plaćama u javnim službama, završi u privatnim džepovima vanjskih suradnika, ali to je valjda u redu jer to nisu 'uhljebi' nego privatni poduzetnici.