Vizija svijeta ljudske solidarnosti

Vizija svijeta ljudske solidarnosti

VIZIJA SVIJETA LJUDSKE SOLIDARNOSTI ILI ZAŠTO SOCIJALISTI TREBAJU BITI EKOLOZI I ZAŠTO EKOLOZI MORAJU BITI SOCIJALISTI

Autor: Goran Strahinja

Već jedno vrijeme jasno je vidljivo da je kapitalizam u dubokoj krizi. Neograničena akumulacija kapitala, brutalna konkurencija na tržistu, komodifikacija svega i svih, nemilosrdno iskorištavanje rada i prirode, i sve to počelo je ugrožavati sam opstanak ljudske vrste. Ta prijetnja zahtijeva duboku i sistemsku promjenu.

Možda jedna sinteza ekologije i marksističke kritike političke ekonomije može ponuditi kvalitetnu alternativu neodrživom statusu quo. Odbacujući kapitalističku definiciju "napretka" koja se temelji na rastu tržišta i kvantitativnoj ekspanziji (što je, zapravo, destruktivan napredak), ta sinteze bi zagovarala politiku utemeljenu na nemonetarnim kriterijima, poput socijalnih potreba, individualne dobrobiti i ekološke ravnoteža.

Kako ljudi sve više shvaćaju kako se gospodarska i ekološka kriza isprepliću, i ta sinteza dobiva sve više sljedbenika. Kao pokret ona je relativno nova, ali neki od njenih osnovnih argumenata potječu još iz djela Marxa i Engelsa. Intelektualci i aktivisti rade na tome da oporave to nasljeđe i traže restrukturiranje gospodarstva u skladu s načelima demokratskog ekološkog planiranja, stavljajući ispred svega ljudske i planetarne potrebe.

Danas znamo što moramo učiniti da zaustavimo klimatske promjene. Također znamo zašto vladajuća klasa odbija odlučno djelovati. Trebamo potpuni odmor od trideset godina neoliberalizma i ideologije tržišta. I trebamo viziju svijeta ljudske solidarnosti...

ZAŠTO EKOLOZI MORAJU BITI SOCIJALISTI

Kapitalistički sustav glavni je krivac za klimatske promjene i širu ekološku krizu na planeti Zemlji. Njegova iracionalna logika beskonačnog širenja i gomilanja, rasipanja resursa, razmetljive potrošnje i potrage za dobiti po svaku cijenu tjera planet na rub ponora.

Ni tzv. "zeleni kapitalizam" ne nudi kvalitetno rješenje. Kao što je netko rekao: političke koje su stvorile problem ne mogu istovremeno biti i izvor rješenja.

Fatalna mana zelenog kapitalizma leži u sukobu između mikroracionalnosti kapitalističkog tržišta i makroracionalnosti kolektivnog djelovanja za opće dobro. Poanta nije u optuživanju "loših" tzv. ekocidnih kapitalista, za razliku od "dobrih" tzv. zelenih kapitalista; krivnja leži u sustavu ukorijenjenom u nemilosrdnoj konkurenciji i utrci za kratkoročnom dobiti koja uništava prirodnu ravnotežu.

Ekolozi koji ne prepoznaju kako "produktivizam" proizlazi iz logike propadaju, ili, još gore, sistem apsorbira. Primjera ima na pretek. Nedostatak koherentnog antikapitalističkog držanja naveo je većinu europskih zelenih stranaka (posebno u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Belgiji) da postanu puki "ekoreformisti" u socijalno-liberalnom upravljanju kapitalizmom lijevog centra vlade.

Tako izazov za okoliš postaje neraskidivo povezan sa socijalističkim izazovom.

Taj izazov zahtijeva izgradnju koja se temelji na nemonetarnim, izvanekonomskim i socijalno-ekološkim načelima kojima se upravlja kroz demokratske procese donošenja odluka.

Dakle, potrebna je pojava socijalne i ekološke civilizacije koja donosi novu energetsku strukturu i nepotrošački skup vrijednosti i načina života, a to znači ozbiljno shvatiti sintezu ekologije i socijalizma XXI. stoljeća.

ZAŠTO SOCIJALISTI TREBAJU BITI EKOLOZI

Ugrožen je opstanak civiliziranog društva, a možda i veći dio života na planeti Zemlji. Klimatske promjene predstavljaju najopasniji izraz planetarne ekološke krize, predstavljajući izazov bez povijesnog presedana. Ako se globalnim temperaturama dopusti da premaše predindustrijske razine za više od 2 ° C, znanstvenici projiciraju sve strašnije posljedice, poput porasta razine mora toliko velikog da bi potopio većinu pomorskih gradova, od Dacce u Bangladešu do Amsterdama, Venecije ili New Yorka. Također, razvijat će se velika dezertifikacija, poremećaji hidrološkog ciklusa i poljoprivredne proizvodnje, češći i ekstremniji vremenski događaji i gubitak biljnih i životinjskih vrsta.

Danas smo na 1° C. Na kojem povećanju temperature - 5, 6 ili 7° C - ćemo doseći prijelomnu točku nakon koje planet ne može podržati civilizirani život ili čak postaje nenastanjiv?

Posebno zabrinjava činjenica da se utjecaji klimatskih promjena akumuliraju mnogo bržim tempom nego što su predviđali klimatski znanstvenici.

Neki socijalisti priznaju potrebu za uključivanjem ekologije, ali prigovaraju izrazu "ekosocijalizam", tvrdeći da socijalizam već uključuje ekologiju, feminizam, antirasizam i druge progresivne fronte.

Međutim, pojam ekosocijalizam, sugerirajući odlučnu promjenu socijalističkih ideja, ima važno političko značenje. Prvo, odražava novo shvaćanje kapitalizma kao sustava koji se temelji ne samo na eksploataciji već i na uništenju - masovnom uništavanju uvjeta za život na planetu. Drugo, ekosocijalizam proširuje značenje socijalističke transformacije na civilizacijsku transformaciju cjelokupnog načina života. Treće, naglašava kritičko stajalište o eksperimentima XX. stoljeća u ime socijalizma. Socijalizam XX. stoljeća, u svojim dominantnim tendencijama (komunizam sovjetskog stila), u najboljem je slučaju bio nepažljiv na utjecaj čovjeka na okoliš i, u najgorem slučaju, izravno ga odbacivao (nesreća u Černobilu 1986. godine predstavlja dramatični znak katastrofalnog načina upravljanja imovinom).

Promjena vlasnika imovine, što nude socijalisti, bez promjene načina upravljanja tom imovinom je slijepa ulica.

Zato socijalisti moraju u središte transformacije staviti demokratsko upravljanje i reorganizaciju proizvodnog sustava, zajedno s čvrstom predanošću ekološkom upravljanju. Znači ne socijalizam ili ekologija - već ekosocijalizam.

Kapitalistički sustav, danas, vođen je svojom dobiti i ne obzire se na socijalne i ekološke troškove, te kao takav nespojiv je s pravednom i održivom budućnošću.

Ekosocijalizam nudi radikalnu alternativu koja stavlja socijalnu i ekološku dobrobit na prvo mjesto. Prihvaćajući ga društvo može preuzeti kontrolu nad proizvodnim sredstvima i vlastitom sudbinom, olakšati uzdizanje "biti" nad "imati", te time postići dublji osjećaja slobode za sve.

Održiva budućnost, ne samo u ekonomskom nego i u ekološkom smislu, ostvariva je ali nam je potrebna promjena paradigme, odnosno evolucija javnog mijenja.

Da bi ostvarili tu viziju, ekolozi i socijalisti morat će prepoznati svoju zajedničku borbu i snagu, koji neki nazivaju "pokretom pokreta" ili ekosocijalizmom.