Odgovor na reakciju Vojka Obersnela

Odgovor na reakciju Vojka Obersnela

Vojko Obersnel me u dva navrata posljednjih dana prozvao, potaknut upozoravanjem na razloge srozavanja javnih usluga i sve slabijeg standarda života većine u Rijeci. Razloge takvog stanja nismo povezali jedino s njim, dapače jasno sam u svojoj kritici takvog stanja upozorila i na odluke koje dolaze i s državne razine, kao što je odluka da se u korona krizi ne pomaže poduzećima koja su u vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave. Sve lošije stanje i materijalni uvjeti života većine u Rijeci i u Hrvatskoj, posljedica su deindustrijalizacije, svođenja privrede na uslužne djelatnosti s niskom stopom dodane vrijednosti, pristajanja na poziciju periferije Evrope iz koje se mladi ljudi masovno iseljavaju (11.000 stanovnika u posljednjih 7 godina) i u kojoj nema perspektive za stalno radno mjesto niti zasnivanje obitelji. Najave još većeg reduciranja javnog prijevoza, stečaja Autotroleja zbog nedovoljne prodaje karata uzrokovane korona krizom, posljedica su svođenja javnih usluga na tržišne okvire umjesto tretiranja prijevoza kao temeljne potrebe zbog koje grad i gradska uprava uopće postoje. Nije Obersnel jedini krivac za takvo stanje, ali je SDP u okoštavanju naše privredne strukture itekako sudjelovao. Podsjetimo samo da je između 1990. i 1995. na širem području riječke regije (bivše zajednice općina Rijeke) pao broj zaposlenih za 40%. Rješenje i izlazak iz krize ne može se isključivo tražiti u malom i srednjem poduzetništvu – što slučaj s javnim prijevozom samo ilustrira. Iako se Obersnel voli pohvaliti malim i srednjim poduzetništvom, ta struktura nema kapaciteta puniti gradsku blagajnu u mjeri koja je potrebna da bi se osiguravale temeljne potrebe svima. Ono što je Radnička fronta u svojem programu predložila je reindustrijalizacija i poticanje održivog razvoja, analiza a onda odabir strateških industrija od društvene važnosti koje na sebe mogu „vezati” druge industrije – pa onda i te male i srednje poduzetnike, koji se u svim bogatim ekonomijama vežu na veće poslovne subjekte (u Njemačkoj tzv. Mittlestand). Odustajanje od vlastite proizvodnje i onih grana koje bi s jedne strane osigurale višu dodanu vrijednost (poput brodogradnje), a s druge potrebe (poljoprivreda, proizvodnja medicinske opreme i lijekova), dovodi nas u podređenu poziciju u kojoj je jedini način kompeticije s „velikima” snižavanje cijene radne snage, jeftini rad koji našim ljudima ne omogućava da od tog rada žive.

Obersnel je u posljednje vrijeme reagirao gotovo na sve moje izjave iz Rijeke, očito osjećajući stvarno jačanje nove ljevice koja je posvećena radničkim pravima i pokretanju stvari na bolje za radnu većinu, te razumijevajući da je točno ono što kaže naš slogan - „Istra, Kvarner i Rijeka pravu ljevicu čeka“, te da neće čekati dugo, jer ljudima je nakon 30 godina devastacije sve jasnije da smjer kojim idemo ne donosi većini ništa dobroga. Najprije je ljutito reagirao na svojem blogu[1], a onda i povodom dana antifašizma na svojem Facebook profilu – gdje je pak ustvrdio da prave ljevice Radničke fronte nije bilo na Tuhobiću, očito ne prateći RF-ove aktivnosti toga dana.

Gradonačelnik Obersnel se ljuti jer je navodno naveden premali iznos u kojem Rijeka subvencionira prijevoz u usporedbi s Mariborom, kojeg smo naveli jer ima podjednak broj stanovnika, no samo potvrđuje da je taj iznos skoro dupli (ja sam spomenula 30% dok Obersnel tvrdi da je to 41%); ljuti se jer kaže da je i država kriva – pa samo ponavlja ono što sam i ja rekla - da je paradoksalno da država pomaže privatnim kladionicama, ali ne i poduzećima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

No ono što je neprihvatljivo u Obersnelovom reagiranju je privatizacija pozicije moći. Između ostalog navodi da je grad Rijeka (čitaj on) dao zemljište za fakultet na kojemu sam zaposlena ja kao i neki drugi članovi moje liste, dok se to zemljište, kaže, moglo i dati investitorima (!). Nadalje, gradonačelnik je i, kaže, skoro dao garancije za 3. maj. Lijepo, ali sve dok političari misle da oni nama nešto daju, poklanjaju, pa da bismo se mi koji svoj „kruh zarađujemo” na njihovom „poklonjenom” terenu trebali ponašati ponizno – neće biti bolje.

Obersnel nas je optužio da smo mi salonski ljevičari jer on radi, a mi govorimo. Mogu samo reći da je u pravu – što se tiče nas – mi u Rijeci tek govorimo i ukazujemo, dok ćemo jednom kada budemo imali mogućnosti – demokratizirati odlučivanje o bitnim pitanjima u gradu. No za razliku od njega koji bahato poručuje da je politika i da su političari tu da nešto daju, bacaju mrvice sa stola investitora kojima se moglo pokloniti zemljište (umjesto Sveučilištu!), naš će posao biti da gradska vlast osigurava demokratski okvir za ostvarivanje temeljnih potreba svima, a javni prijevoz je jedna od tih potreba. Vlast je samo tu da osigura društvenoj većini uvjete demokratskog odlučivanja, a ne da nešto daje i poklanja. No višegodišnja vlast SDP-a u ovoj regiji i gradu, dovela je do toga da se čelni ljudi poistovjećuju s funkcijama.

Za razliku od nas koji govorimo, kaže gradonačelnik Obersnel, da je on odgovoran za to da je Rijeka „posljednja oaza lijeve misli, svjetonazora i djelovanja”. Jest, Rijeka je uistinu oaza lijeve misli, ali nikad nije bila desnije. Umjesto besmislenih pitanja, poput onih gdje je bila Radnička fronta kad su se postrojavali crnokošuljaši, sugerirajući da RF nije dovoljno reagirao na fašističke pojave – gradonačelnik bi se trebao zapitati zbog čega crvena Rijeka klizi desno, pa se nalazimo u situaciji da moramo odgovarati na konzervativni katolički fundamentalizam, pojave poput Marina Miletića koji vrbuje gimnazijalce ili napade na reproduktivna prava žena Imovinskog pokreta. Nismo vidjeli da je Obersnel reagirao na Armadine navijače koji su se bez posljedica postrojavali s natpisom HOS i Za dom spremni na Domovinskom mostu.

Obersnel nas prozvao i jer navodno nismo bili na Tuhobiću na obilježavanju dana antifašizma. Nebitno je što smo mi ondje uistinu i bili, već je ključno to da antifašizam ne smije biti prigodničarski, a ljevica se mora boriti za radništvo, umirovljenike, iseljene, blokirane, a privrednu djelatnost usmjeriti u korist većine, dok SDP istovremeno pristaje na neoliberalne principe, tržište kao mjeru svih stvari. Istra, Kvarner i Rijeka – pravu ljevicu čeka, nakon ovih izbora ta će ljevica konačno biti u prilici pomoći osiromašenoj i poniženoj većini i to ćemo raditi beskompromisno.

 

[1] https://www.vojko-obersnel.com/hr/iz-medija/isprazne-kritike-katarine-peovic-i-novi-list-u-nerazumijevanju-zakona-o-medijima?fbclid=IwAR3Hz7PM1FOKcVuxStU0-PW0pPzKWtgAGwC9N8xcnOrVBdraYaMlev4wN44