Inicijativa Glas poduzetnika izašla je s novim idejama, nazvali su ih ni više ni manje nego postulatima i uputili prema vladi kao četri zahtjeva. Od četri postulata/zahtjeva, dva su posebno zanimljiva i vrijedi ih prokomentirati
U prvom postulatu/zahtjevu, kojeg su nazvali #VišeRada, ističu da država ne smije poreznom politikom i drugim politikama "poticati nerad ili manji rad", već mora "poticati rad, povećanje prometa, dobiti" i na kraju - plaća. Na taj prvi postulat/zahtjev nadovezuje se treći kojeg su nazvali #ManjiPorezi i u kojem pojašnjavaju da „država ne mora dati ništa nama poduzetnicima, ali mora uzimati manje, jer mi najbolje znamo što i kako investirati i kako oploditi onaj novac koji smo sami zaradili!“
Vrijedi krenuti od ovog zadnjeg pojašnjenja glede "novca kojeg su sami zaradili" i gdje se nigdje ne spominju radnici već prema Glasu poduzetnika ispada da poduzetnici sami stvaraju zaradu pa onda "nabolje znaju što i kako investirati i kako oploditi novac koji su sami zaradili". Radnici su za njih evidentno u rangu stroja ili sredstva za proizvodnju kojeg je poduzetnik angažirao na temelju poduzetničke ideje i ne može se računati da o radnicima ovisi zarada – poduzetnici su sve to sami zaradili!
Vratimo li se na prvi postulat gdje Glas poduzetnika traži od države stimulativnu poreznu politiku kako bi se „potaknulo više rada, povećanje dobiti i povećanje plaća“ postavlja se pitanje kako to da jedna Njemačka ili Danska ili Švedska imaju veće porezne stope na kapital i rad od Hrvatske, a u isto vrijeme, prema svim relevantnim statistikama, njihovi radnici rade manje sati od hrvatskih i imaju veće plaće (ili plaće veće kupovne moći)?. Hrvatski radnici po broju sati rade više od EU prosjeka (39.5 sati tjedno, EU prosjek je 37 sati), a hrvatski poduzetnici plaćaju poreze po manjim poreznim stopama od EU prosjeka i svejedno traže od države da poreznom i drugim politikama potakne hrvatske radnike da više rade.
Koji je razlog da hrvatski radnici rade više od EU prosjeka, imaju značajno niže plaće od EU prosjeka, a hrvatske porezne stope na rad i kapital su ispod EU prosjeka? Razlog tome, najkraće rečeno, jest niska produktivnost hrvatskog kapitalističkog sektora pa onda i niska produktivnost rada. Dakle, razlog zašto se u hrvatskoj radi više od EU prosjeka za manje plaće i uz manje porezne stope jest niska tehnološka i know-how razina hrvatskog kapitalističkog sektora. I sada Glas poduzetnika od vlade traži da svojim politikama potakne hrvatske radnike da još više rade jer jedino na taj način domaći poduzetnici mogu ostvarivati veće profite i biti konkurentniji. Drugim riječima, Glas poduzetnika od vlade traži da usvoji politike koje će im olakšati postizanje veće stope eksploatacije hrvatskih radnika.
Ipak, treba biti precizniji i reći da među hrvatskim poduzetnicima, u svim sektorima ili djelatnostima, i u svim kategorijama (malih, srednjih i velikih poduzeća), ima uspješnih i profitabilnih i njih postojeće porezne i ostale politike vlasti nisu spriječile da budu profitabilni. To, recimo, pokazuje lista 500 najprofitabilnijih tvrtki po županijama, gdje na tim listama ima poduzeća svih veličina i svih djelatnosti, koje su postigle značajne profite (gledajući u odnosu na broj zaposlenih i sl.).
Zašto je to bitno za spomenuti? Zato jer Glas poduzetnika, razni 'srednjostrujaški' mediji, 'nezavisni' stručnjaci i sl., u svojim kritikama ističu da u javnom sektoru treba ukinuti plaćanje za nerad i uvesti tržišne principe nagrađivanja – tako da oni vrjedniji i sposobniji, s boljim rezultatima, budu i bolje nagrađeni, a da se onima s lošijim rezultatima smanje plaće ili daju otkazi. Na taj način bi se navodno uspostavila pozitivna kadrovska selekcija u javnom sektoru i rezultat bi bile kvalitetnije javne usluge i servisi.
Ono što je interesantno i ukazuje na licemjerje i dvostruke kriterije svih tih 'glasova poduzetnika' jest da iste kriterije ne žele primijeniti na hrvatski 'realni sektor' već traže da država subvencionira (kroz smanjivanje poreza) sve poduzetnike podjednako - i one loše i one dobre. Naime, ako uz postojeće poreze i pravila ima itekako uspješnih i profitabilnih poduzetnika, zašto bi država trebala smanjivati poreze da se pomogne onima koji su nekonkurentni i čiji rezultati su loši? Zašto Glas poduzetnika traži da država za njih ublažava principe tržišne konkurencije i da nagrađuje neuspješne, a kada je riječ o javnom sektoru tu bi uvodili tržišne norme vrednovanja i nagrađivali samo one s boljim rezultatima?!
Naravno, pitanja su retorička i ne treba od Glasa poduzetnika ništa drugo očekivati. Riječ o interesnoj skupini i glasnogovornicima domaćih kapitalista koji prvenstveno brane svoje klasne interese, a nažalost mnogi radnici nasjedaju na te njihove floskule jer su tradicijom, odgojem, medijskom propagandom, vladajućim odnosima konkurencije uvjereni da su uzrok njihove obespravljenosti drugi radnici (radnici u javnom sektoru, migrantski radnici 'koji ruše cijenu rada' itd) a ne oni za koje rade i koji kažu da su sve sami zaradili!